U vremenima kad se sve vrti oko novca, volontiranje ima veliku vrijednost. Biti volonter prvenstveno znači učiniti nešto bez očekivanja nagrade, učiniti dobro djelo zbog dobrog djela samog. Treba li se onda volontiranje poticati nagradama?
Učitelji puni entuzijazma uvijek imaju neke nove ideje, smišljaju akcije za svoje učenike i školu, nemaju od njih mira oni koji odrade ono što im u programu i kurikulumu škole stoji. Takva je bila učiteljica Sanja, od brojnih grupa koje je osnovala, bila je i ona "Mali volonteri".
Ti isti "Mali volonteri" imali su uoči božićnih praznika zadatak pomoći djeci u školi - za djecu s poteškoćama izrađivati božićne ukrase za njihov štand. Učili su i o drugima te drugačijima, slabijima i manje sposobnima, pravili se veliki, važni i mudri, bili su bitni. Oni su bili ti koji su pomagali. Veselila su im se djeca u toj drugoj školi i sve je izgledalo dobro dok se jedan devetogodišnji švrćo nije izlanuo pred rehabilitatoricom kako je njemu super volonirati zato što će onda dobiti jednu peticu iz prirode i društva, a baš mu jedna fali za odličan uspjeh.
Uvježbali su "Mali volonteri" i jednu točku za božićnu priredbu i zajedno s djecom s poteškoćama izveli je na sveopće veselje. Dok su odmatali šarene folije oko čokoladnih djeda mrazova, priđe ona rehabilitatorica učiteljici i upita ju je li istina da će djeca za volontiranje dobiti višu ocjenu. Pa da, naravno, to svakako treba nagraditi, to je stvarno sitnica, a oni će naučiti puno više, nego da im u razredu govorim o pomaganju. Oni to zovu petica iz volontiranja, silno se vesele, draže im je to, nego kad nauče pa dobiju odličan.
Ali, vesele li se onda volontiranju?, upita je kolegica. Pa vesele, kažem vam, to ih silno motivira. Ma vesele se oni i što su važni, prepričavaju kako su pomogli, kako su podignuli djevojčici olovku s poda, pričali su mi i kako ste ih skupa u dvoranu odveli, sve oni prepričaju, ovo iskustvo je neprocenjivo, vjerujem, i vašim đacima.
Pa da, veselili su se, ali iskreno, bilo bi mi draže da ih niste potkupili. Ma nisam ih potkupila, tumačila je učiteljica, ja sam ih motivirala. Nemojte mi reći da vi ne motivirate svoje učenike, pa to je temelj učenja, Bože moj! Najprije sam ih motivirala, a onda su oni osjetili ono što su trebali osjetiti od volontiranja. Dobro, odgovori joj kolegica, može biti i tako. A hajd'mo sad napraviti drugu akciju, dođite, recimo, s nama izrađivati maske, ali da nema nagrade, što kažete? Hm, hajd'mo, odlično.
Istina je da neće svoj djeci osjećaj učinjenog dobrog djela negdje u budućnosti biti dovoljan motiv za volontiranje pa takvo sitno potkupljivanje možda i nije veliki grijeh. Međutim, tako postavljene stvari govore kako se za volontiranje ipak dobije neka materijalna nagrada. Ono što je učenicima ocjena, to je odraslima plaća. Da kažete odrasloj osobi da ide volontirati pa da će za to dobiti dodatak na plaću, to bi bilo posve neprimjereno i apsolutno suprotno ideji volontiranja.
Volontiramo onda kad odvajamo svoje vrijeme kako bismo pomogli drugome. I jedina je nagrada osjećaj da smo učinili nešto važno, dobro i plemenito. Pa nek je i to mrvicu egoistično, ne škodi. Ali nije samo s te strane ta sitna nagrada upitna. Nepravedno je to i prema predmetu, ocjena se dobije zato što smo nešto naučili, razumjeli, zato što smo se zalagali baš u tom području. Ocjene su ionako visoko na listi učeničkih vrijednosti, a ovako ih stavljamo ispred plemenitosti, humanosti i zalaganja za zajednicu.
Te vrijednosti trebaju biti prepoznate, istaknute i priznate, ali ne tako da ih izjednačavamo sa znanjem nastavnoga gradiva. Umanjit će se tako i vrijednost znanja, truda te zalaganja i na kraju djeci stvoriti posvemašnju zbrku oko toga što se radi za školski uspjeh, a što se radi za dobrotu.
Važno je istaknuti, pohvaliti, ma dati im svima medalje volontera, učiniti važnim humanitarno djelovanje, ali ne na način da to postane prečac do boljega prosjeka. To humanosti ne stoji dobro.
Quiz Maker - powered by Riddle