Predizborne kampanje prilika su da se inače potpuno nesimpatične osobe pokušaju prikazati simpatičnima i to je uglavnom neugodno gledati.
Tako vam dođe zlo od njihove fotošopirane humanosti, od usiljene, marketinške ljubaznosti, srdačnosti i razdraganosti, da gotovo zamrzite bolje običaje u ophođenju, počnete se ježiti od pozdravljanja, osmjehivanja i rukovanja i upravo ne možete dočekati da taj histerični cirkus što prije završi, da političari iziđu iz uloga nacerenih lutaka i opet budu otresite, okrutne i bezosjećajne beštije kakvi su u stvarnosti, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.
U predizbornim kampanjama osjećate kao da su obezvrijeđeni pristojnost i dobrota, ponižene pokraj tolikih gadova koji se predstavljaju pristojnim i dobrima.
Veliki specijal Jutarnjeg IZBORNI STOŽER 2011 >> sve o izborima pratite OVDJE
U mjesec dana koliko traje to bjesomučno natjecanje u poštenju, iskrenosti, bistrini i šarmu učini vam se kao da je narušen poredak svijeta, više ne znate što je normalno, a što nenormalno, ni jedna moralna vrijednost nije sigurna otkad su bahati i gramzivi postali ponizni i darežljivi. I upravo vas razgnjevi kad vam guraju tričarije poput balona i šalova, kineski sintetički bofl, đinđe i ogledalca, u zamjenu za saborsku plaću od petnaest hiljada kuna.
Vidi, bakalar
Meni je možda ipak najužasnije kad se političke stranke dosjete nešto kuhati na otvorenome. Ta hrana uistinu nikada nije ništa osobito, jeftin objed od drugorazrednih namirnica kakav svatko, pa i oni s najmizernijim mirovinama, sebi može kod kuće napraviti, ali ljudsku pohlepu ne možete dovoljno podcijeniti.
Čim se negdje na trgu montira plinsko kuhalo i iznese lonac od rosfraja čudovišne zapremine, okupit će se nekoliko desetaka njih u tijesnoj formaciji, psujući i zapomažući ako netko nekome ugazi na kurje oko ili ga laktom mune u slezenu. Altamont Speedway Free Festival iz 1969., zloglasni kalifornijski koncert na otvorenome, kada su u gužvi poginule četiri osobe, dogodi se u nas svaki put kad političke stranke odluče nešto kuhati biračima. To je borba za golo preživljavanje, zbog porcije bakalara ili gulaša možete glavu izgubiti.
U prvim redovima obično ćete vidjeti veterane ovakvih bitaka, neizbježne na svakom švedskom stolu kod otvaranja izložbe, kazališne premijere ili predstavljanja pjesničke zbirke. Nitko bolje od njih trojice-četvorice doajena muktašenja bolje ne poznaje splitsku kulturnu scenu.
Oni znaju sve trikove, kako rakrčiti gomilu, probiti se po krilu i preko glava dodati plastični tanjur pod kacjolu. Dođu tako i ovdje, i kad kuha HSLS, i kad je Kerumova menza, i kad hadezeovci okreću srdele, premda, dao bih se okladiti, ni jedan od njih nikada nije izišao na biralište. Takve stvari ni inače ovdje nisu važne.
Oni što se okupljaju radi rižota politički su obično sasvim neosviješteni i, da oprostite na izrazu, jebe im se za dobrobit domovine, sretnije sutra naše djece i slične uzvišene ciljeve. Samo ih spiza može oduševiti ili ogorčiti. Raspomamljeni besplatnim obrokom, u gužvi se polijevaju gulašima iz krhkih plastičnih tanjura, tuku se i svađaju i, u jednu riječ, prave budale od sebe.
Kraj svega
Nema zaista ružnijih prizora od gužvi pred ovim kazanima. Donekle je podnošljivo kad se dijele čokoladice, bomboni ili fritule, nekakva sitna spiza koja se jede prstima, ali kada u se žaru političke borbe zažuti kapula i počne prskati toć, sve ode u vražju mater.
Nema tu zaista ni Lijepe naše, ni prava penzionera, ni dostojanstva branitelja, ni poticaja domaćoj poljoprivredi, ni besplatnog školovanja, ni zaštićenog ribolovnog pojasa, ni porodiljnih naknada ni brige za najmlađe, ničega, ukratko, što je u predizbornim kampanjama tobože važno.
Stvar je sasvim izmakla nadzoru i izgubila svaki smisao. I tu smo, ako mene pitate, na dnu poniženja. Nesretnici koji se otimaju za kacijolu variva i rasplaču ako ih je netko gurnuo i prolio im iz tanjura zadnji su, konačni poraz čovječnosti u predizbornim kampanjama.
Tu stvar, ako mene pitate, valjalo bi strogo zabraniti. Radi dostojanstva građana. Naprosto, Državno bi izborno povjerenstvo moralo donijeti propis da se građane, zbog ušljivog obroka od nekoliko kuna, ne smije stavljati pred iskušenje da se ponašaju kao životinje, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju.