Jednom se, pričaju, u Splitu, na Matejušci, kod Svetog Frane, neki momak kojega je cura ostavila popeo usred dana na krov zgrade i vikao da će se baciti u dubinu. I narod se, jasno, usplahirio. Žene su užasnuto vrisnule, a roditelji dlanovima pokrili oči mališanima i brzo ih odveli da ne gledaju kad samoubojica bubne i lubanja mu se rasprsne kao zrela lubenica na asfaltu. Došli su zatim i vatrogasci i raširili okruglo spasilačko platno, a vatrogasni zapovjednik uhvatio megafon i krenuo nesretnika preklinjati da ne čini gluposti, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju
Ovoga, međutim, nije trebalo osobito uvjeravati jer mu je kuraža, što je dulje stajao na krovu, očito kopnjela. Gledajući u ponor, više nije bio siguran da želi okušati sreću s gravitacijom. I dalje je, istina,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....