Još prošlog petka, Anto Đapić bio je pun optimizma. U velikom intervju koji smo vodili za Nedjeljni Jutarnji izložio je strategiju na koji način kani ponovno doći na mjesto osječkog gradonačelnika. U subotu je pio kavu s predsjednikom svoje stranke, Danijelom Srbom . U nedjelju, kad je intervju objavljen, nazvao me i zadovoljno rekao da je odjek fantastičan, da ga sa svih strana zovu stranački kolege. U ponedjeljak, zbog intervjua u Jutarnjem, isključen je iz HSP-a. Dan iza izbacivanja pitam ga kako na sve gleda nakon prespavane noći.
- U pravnom i statutarnom smislu odluka o isključenju ne postoji, politički je takva kakva je. Povod isključenja bio je intervju u vašem listu, osobito onaj dio u kojemu sam rekao kamo bi, u kojem pravcu, trebala ići stranka ako je želimo obnoviti. To je bio okidač nalogodavcima Danijela Srba, koji nije mogao izdržati pritisak HDSSB-a i pritisak iz Mostara s jedne, i HDZ-a, odnosno Peje Trgočevića i Ivana Miličevića s druge strane.
Kada je uopće sazvana sjednica predsjedništva u Sisku? Jeste li bili pozvani?
- Predsjedništvo uopće nije sazvano, jer da jest znao bih to i ja i još šest članova predsjedništva koji uopće na taj navodni sastanak nisu bili pozvani. Nije dakle pozvano šest uglednih članova HSP-a, pa vas pitam kako je to mogla bila jednoglasna oduka predsjedništva. Pod krinkom isticanja kandidature za HSP-ova župana u Sisku, oni su iskoristili nazočnost dijela predsjedništva da bi me izbacili iz stranke. To ne samo da je sramotno i jadno, to je čak i ispod glavaševskih metoda.
Kakve će posljedice odluka imati za vašu kampanju, a kakvu za stranku?
- Žao mi je što se to dogodilo, ali mojoj kampanji to neće štetiti, naprotiv, bit će mi to vjetar u leđa. Neću odustati od kandidature, ići ću kao nezavisni ili s punom potporom osječke podružnice koja iza mene stoji. Ali Srb je izazvao mogućnost raskola stranke, što ja, koji sam je stvarao i 17 godina bio na njenom čelu, ni po koju cijenu ne želim. Za ono što je učinio, Srb nema potporu u okruženju odakle dolazi, u Osječko-baranjskoj županiji, u gradu Osijeku, gdje su, dan nakon Srbove diverzije u Sisku, osudili njegovo ponašanje.
Kad ste posljednji put razgovarali s Danijelom Srbom? Je li vam dao naslutiti što se sprema?
- Sa Srbom sam dan prije njegova odlaska u Sisak pio kavu, dakle još u subotu, dan prije intervjua u Jutarnjem, razgovarali smo o planovima za izbornu kampanju, na koje ću ciljne grupe ići i na koje mete pucati. Jasno sam rekao da u Osijeku strategiju moram usmjeriti protiv HDSSB-a, međutim, kako je on otprije s njima ne samo koketirao, već se očito i dogovorio, kada je u pročitao kojim će pravcem moja kampanja ići, morao je, pod pritiskom nalogodavaca, povući taj potez. Njime je, međutim, u političkom smislu, sam sebe eutanazirao.
Je li vas Srb podržao u kandidaturi, kada ste o tome razgovarali?
- Razgovarali smo o mojoj kandidaturi nebrojeno puta i uvijek je o tome govorio pozitivno, da bi u ponedjeljak bezočno lagao kako je moja kandidatura izazvala gnjev i nezadovoljstvo. Možda kod onih koji ne mogu zamisliti život bez HDSSB-a, HDZ-a i sinekura koje im donose. A ja sam svih ovih godina bio pod hipotekom koja ne stoji, da sam bio blizak HDZ-u ili nekim drugim strankama, a bio sam njihova žrtva. Njihova, i ološa u stranci, onih koji su činili sve da se prilijepe uz HDZ ili HDSSB, koji je u stvari frakcija najrigidnijeg dijela HDZ-a. Čine to samo zbog osobne koristi i siguran sam da će to hrvatska javnost prepoznati.
Kakve poteze sada namjeravate povući?
- Tražim sazivanje pravog predsjedništva, a ne onog koje se nije ni održalo i sazivanje izvanrednog sabora stranke, na koji bi bili pozvani svi članovi HSP-a. Srb nema većinu, ima tanku većinu u predsjedništvu. Dakle nema legitimitet za ono što je učinio, a za njega je najtužnije da legitimitet nema ni u svojoj bazi.
Jeste li iz političke sjene, u koju ste se dobrovoljno povukli, suflirali Srbu, jeste li pokušali nametati svoje političke stavove?
- Svi koji poznaju i njega i mene znaju da se u stranci održavao na temeljima koje sam ja izgradio, a ja sam stalno bježao u sjenu, potpuno sam mu prepustio da radi što hoće, nikada ga nisam nazvao da bih mu suflirao, a kada bi se on meni javio i pitao za savjet rekao bih mu kako bih možda neke stvari napravio, ali nikada i ništa više od toga.
Srb je bio vaše ‘političko dijete’. Kako ste doživjeli njegov postupak?
- To je toliko nemoralno i nevjerojatno od osobe kojoj sam, u želji da afirmiramo mladog, novog čovjeka u HSP-u, omogućio odlazak u Sabor i dolazak na čelo stranke. Rekao sam tada: povlačim se ako sam smetnja stranci i davao sam Srbu punu potporu u njegovu radu. Imao je šansu da se istupima u Saboru profilira, no na žalost on u političkom životu Hrvatske nije ostao upamćen ni po jednom svom istupu, a trebao je postati vođa hrvatske desnice.
Niste bili zadovoljni radom svog nasljednika?
- Na zadnjim izborima u svojoj izbornoj jedinici, u kojoj sam godinama osvajao mandate, a onda priliku i mjesto na listi prepustio njemu, doživio je fijasko, mada bi pod znakom HSP-a, siguran sam, prošao i Vojislav Stanimirović. Umjesto da je svojim radom otkako je bio na čelu stranke i mojom zaslugom u Saboru, jer prepustio sam mu mandat, osvojio četiri, pet mandata, izgubio je i svoj.
Srb kaže da je, nakon što su vas isključili iz stranke, u HSP-u nastalo olakšanje.
- Sada priča kako u HSP-u vlada euforija. Euforija nakon tog njegovog poteza vlada u HDSSB-u i HDZ-u, a u HSP-u vlada potištenost i zabrinutost. Stranka je na nogama i želio bih da se to stanje prekine, da se održi izvanredni sabor, pa ako ondje Srb dobije legitimitet, neka radi što hoće.
Kako ćete se sada ponašati?
- Što se mene tiče, pomagat ću svima koji se bore za demokratizaciju stranke. No, u ovom trenutku, moja je temeljna misija izbori u Osijeku. Ne bojim se ni HDSSB-a, ni Srba zajedno s njima. Rekao sam, a ponavljam opet: ako ima imalo hrabrosti, neka sa znakom HSP-a - makar ja morao i bez toga - izađe na izbore u Osijeku, pa da vidimo kako Osječani honoriraju ili kažnjavaju stranačke transvestite kakav je on.
U Dnevniku ste svojega predsjednika nazvali p….m.
- A kako biste nazvali čovjeka koji nema hrabrosti pogledati vas u oči? Ni kad ga je novinarka u osječkom studiju upitala ima li snage Đapiću pogledati u oči, nije to učinio.