U nastavku donosimo:
- život podno Učke gdje asfalt stiže do kuća, a pitka voda i dalje dolazi s izvora
- iskustva mještana iz zaseoka Općine Lupoglav – svakodnevica šterni, cisterni i kanistara
- što znači odrastati bez slavine: obiteljske rutine, odricanja i odluke o ostanku
- priče o napuštenim i obnovljenim starinama te kočnicama za doseljavanje i ruralni razvoj
Ispod vijadukta Istarskog ipsilona, nakon izlaska za Lupoglav, cesta počinje vijugati kao da nekoga namjerno želi zadržati još malo u krajoliku. Zavoj za zavojem, asfalt se uspinje među kućama, suhozidima, voćkama, vrtovima i komadima zemlje koji i danas izgledaju kao da pamte vrijeme kad se ovdje živjelo punim plućima, a ne samo povremeno navraćalo. Kroz taj tihi kraj, podno Učke, vozili smo se uskim cestama prema zaseocima koji administrativno pripadaju Općini Lupoglav, a koji, kad je riječ o vodi, i dalje žive kao da je 21. stoljeće negdje daleko.
To je još veći paradoks jer je riječ o kraju koji je, barem na karti, iznimno poželjan za život. Odavde se do Rijeke stiže za otprilike 25 minuta, do Pazina za pola sata. U vremenu u kojem ljudi traže mir, komad zemlje, kuću s...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....