Kao što su u ožujku na tisuće hrvatskih sezonaca zbog epidemije koronavirusa morale neplanirano napustiti svoja radna mjesta u Austriji, tako su se sad ondje počeli vraćati. S 1. srpnjem ukinute su i sedmogodišnje restrikcije koje je ta zemlja uvela s hrvatskim ulaskom u Europsku uniju u pogledu zapošljavanja naših radnika.
Koliko je Austrija i zbog izostanka reprize lanjskih sezona na Jadranu opet atraktivna Hrvatima, koji se profili radnika trenutačno traže, je li poremećena cijena satnice, kao i što će biti sa zimskom sezonom zbog očekivanog drugog vala epidemije, Slobodna Dalmacija doznaje u razgovoru s Aleksandrom Bertelt, Istrijankom čija agencija već godinama veliki broj naših državljana "uhljebljuje" s obje strane Alpa.
Od 1. srpnja se, kaže ona, otvorilo tržište rada za Hrvate u Austriji i situacija s epidemijom koronavirusa nije dovela do prolongiranja ovog roka, iako se baš to spominjalo. To znači da radne dozvole našim državljanima više nisu potrebne, kao što je to do sad bio slučaj. Oni slobodno mogu konkurirati za radno mjesto kao svi ostali državljani zemalja Europske unije, odnosno Europskog gospodarskog prostora i Švicarske.
Do 2013. i našeg ulaska u Uniju postupak dobivanja radne dozvole bio je znatno otežaniji. Prije ste imali kvote za svaku pokrajinu, što i dan-danas postoji za građane, recimo, Srbije te Bosne i Hercegovine. S EU olakšan je pristup ponajviše našim ugostiteljskim radnicima, a pogotovo kvalificiranim kuharima i konobarima. Sad, znači, nakon isteka sedmogodišnjeg razdoblja koje je propisala Austrija, takvih prepreka nema.
Vi ste i prije 1. srpnja, što se tiče potražnje za hrvatskim radnicima, bili optimist, ali ste mi u dogovoru ovog razgovora rekli da su nadmašena sva vaša očekivanja.
- Na zavodu za nezaposlene bilo je završilo jako puno domaćih radnika i primarno je s njihove strane bilo naći radna mjesta za svoje državljane. Austrija kao država nije ljetna destinacija. To su ponajviše Koruška i Štajerska, pokrajine koje su i nama dosta blizu. One su za ljetnih mjeseci uvijek dobro radile i privlačile turiste, ali to je na razini cijele države bilo proteklih godina daleko od potreba tijekom zime i sezone skijanja. Razlog što nisam očekivala ovoliku potražnju bila je i situacija s koronavirusom, posljedično i znatno manji obujam posla. Sad vidim da sam 'pogriješila', odnosno da sam trebala biti još veći optimist. Austrijski poslodavci nas naprosto traže.
Je li razlog i u predviđanjima što će njihovi državljani ovoga puta svoj odmor mahom provesti unutar svojih granica?
- To se predviđanje odnosi koliko na Austrijance, toliko i na Nijemce. Kad je u pitanju Njemačka, imate velik broj turista koji su se godinama tijekom ljetnih mjeseci odlučivali za krstarenje na velikim brodovima. Kako će ta flota ostati mahom na vezu, tako je njihov izbor pao na Austriju. Vjerojatno se razlog krije u blizini. Ovo su mi potvrdili i poslodavci s kojima godinama surađujem.
Koji profil radnika Austrijanci najviše traže u ovom trenutku?
- To su kuhari i konobari. Postoji razlika, i to velika, u potražnji za njima od regije do regije. Već sam spomenula Korušku i Štajersku, ali bih dodala i područje oko Salzburga. Potražnja pada što idete prema Tirolu i Vorarlbergu, gdje su u stvari mahom zimske destinacije. Njihov turizam se svodi na planinarenje i goste koje kratko odsjedaju, uglavnom neka tri dana. Tamo nema ni puno jezera.
Javljaju li vam se austrijski poslodavci sami u ovom trenutku i traže naše radnike?
- Mi isključivo radimo s hotelima od četiri, četiri superior, pet i pet superior zvjezdica. S njima surađujemo već godinama i možemo reći da imamo uhodane procedure. U kontaktu smo tijekom cijele godine te komuniciramo dvosmjerno - i mi nudimo i oni traže što im treba. Mi s ugostiteljima ne radimo, ali pretpostavljam da je situacija i kod njih ista kad je u pitanju potreba za radnicima.
Je li zbog epidemije došlo do poremećaja cijene rada? Može li se isto zaraditi kao proteklih godina?
- Neovisno o bilo čemu, postoji plaća propisana kolektivnim ugovorom. U cijeloj priči samo je bitno o kolikoj se satnici radi, odnosno hotelu koji radi kroz cijelu godinu ili samo sezonski. Cjelogodišnji imaju 40-satno radno vrijeme, dok kod ovih drugih se satnica kreće od 45 do 48 sati tjedno. Neovisno o Covidu i bilo čemu drugom, plaća jednog konobara tako se kreće od 1600 do 1700 eura neto, s tim da imate poslodavaca koji idu i nešto više od onoga propisanog kolektivnim ugovorom. Što se kuhara tiče, to je 1700 eura. I jednima i drugima su osigurani smještaj i hrana.
Pretpostavljam da vam je ove godine lakše nego ikad naći Hrvate spremne za rad u Austriji?
- Mi smo uvijek, neovisno o situaciji, imali veliki broj hrvatskih radnika koji su ljeti i zimi išli odraditi sezonu u Austriju. Naravno da ove godine ima puno više prijava u usporedbi s istim razdobljem lani, kad su neki profili radnika mogli i na našoj obali zaraditi vrlo pristojne iznose. Osim starih, javljaju nam se sad i novi klijenti kojim se očito izjalovio angažman na Jadranu.
U ožujku se na tisuće naših radnika naprasno moralo vratiti u domovinu. Neki su, navodno, imali i vrlo kratak rok da spakiraju stvari i krenu svojim kućama. Po ovome što pričate, ni neka gorka iskustva nisu ih pokolebala da se ponovno vrate na isto mjesto u potrazi za poslom.
- Ne. Ljudi su ipak bili svjesni situacije i znali su da se radi o višoj sili, nečemu na što nemaju utjecaja ni oni sami, ni njihovi poslodavci. Ja iz svog iskustva mogu reći da su austrijski hotelijeri ispoštovali sve svoje obveze i da nikakvih repova nije ostalo. I sami radnici, koji idu preko agencija, odlaze tamo educirani i znaju što su njihova prava. U nekim smo slučajevima, kad je izbila epidemija, informirali pojedine poslodavce što se od njih očekuje. Događali su se i slučajevi poput onih da su neki radnici i poslodavci sporazumno prekidali ugovore, a zbog čega su po povratku u Hrvatsku ostajali bez naknade sa zavoda i ostalih prava. Čim se to uočilo, greška je ispravljena. Ja zato ne mogu reći da se itko od naših klijenata vratio oštećen s rada u prošloj zimskoj sezoni.
Svi se sad pitaju što će biti s idućom zimskom sezonom. Očito je da će se morati raditi, putovati i skijati s virusom oko nas. Koliko to može utjecati na potražnju za hrvatskim radnicima?
- Nisam prorok i teško mi je dati odgovor na to pitanje. Međutim, sudeći po dosadašnjoj ljetnoj sezoni i činjenici da Austrija nikad nije bila ljetna destinacija na svom cijelom području, a ima ovakvu potražnju, vjerujem da bi zimska sezona trebala najnormalnije funkcionirati. To znači da će se tražiti kao i uvijek konobari, kuhari, sobarice, maseri, kozmetičari, kućni majstori... Potražnja za njima, ako je suditi prema prijašnjim iskustvima, krenut će tijekom srpnja. Hotelijeri koji su nas kontaktirali za ljeto odmah su se raspitivali mogu li na iste ljude računati i na zimu. Meni optimizam za zimu najviše ulijeva dosadašnji tijek ljetne sezone. Naravno, svi spominju taj drugi val epidemije, špekulira se naveliko o listopadu ili studenome, pa eventualno može doći do pomicanja početka zimske sezone na prosinac. Po mom mišljenju, to je realni scenarij, ali da zimske sezone neće uopće biti, mislim da za to nema nikakve šanse. To sam čak i sigurna - zaključuje za Slobodnu Dalmaciju Aleksandra Bertelt.