Autori udžbenika “Zašto je povijest važna?” Miljenko Hajdarović, Vedran Ristić i Nikica Torbica uputili su ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu pismo povodom brisanja njihova udžbenika iz službenog udžbeničkog kataloga odobrenih, odnosno daljnje zabrane njegova korištenja u četvrtim razredima gimnazija. Autori u pismu komentiraju nedostatak detaljnog obrazloženja odluke na temelju koje je udžbenik brisan. Traže što brže obrazloženje bez kojega je, kako navode, potez ministarstva netransparentan.
Do njihove je reakcije došlo nakon što je ministarstvo na temelju žalbi „dijela dionika“ odlučilo preispitati sadržaj spomenutog udžbenika, koji je prije par godina uredno dobio odobrenje za upotrebu u školama. Među spomenutim dionicima su jedan desno orijentirani portal, saborska zastupnica Marijana Petir, dio povjesničara, među kojima ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Ante Nazor. Autorima i recenzentima udžbenika zamjera se što udžbenik navodno pogrešno uči da Alojzije Stepinac nije rehabilitiran, a „posebno problematičan“ je dio udžbenika vezan uz prikaz razdoblja stvaranja Republike Hrvatske, predsjednika Franje Tuđmana i Domovinskog rata.
Nazor je među ostalim spočitnuo da je ispod naslova „Stvaranje Republike Hrvatske“ objavljena slika Milke Planinc, a nije spomenuto kako je „pobuna dijela građana srpske nacionalnosti tijekom kolovoza 1990. protiv legalne hrvatske vlasti“ koja se naziva „balvan revolucija“ bila oružana.
Ministarstvo je povuklo udžbenik nakon negativnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, institucije čija je relevantnost itekako upitna nakon što je prethodno o istom udžbeniku dala pozitivno mišljenje.
Pismo autora udžbenika, izvorno objavljeno na portalu Historiografija.hr, prenosimo u nastavku:
Poštovani ministre Fuchs,
prošlo je više od mjesec dana od odluke o brisanju iz kataloga, odnosno od zabrane korištenja udžbenika „Zašto je povijest važna? 4“, a i dalje ne znamo detalje na temelju kojih je odluka donesena. Osim parafraziranih stavaka članka 15. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (NN 116/2018-2288) ništa drugo nije poznato. Takav način zabrane, bez detaljnog pojašnjenja, problematičan je jer ukazuje na duboku netransparentnost postupka, a kod autora i velikog dijela struke izaziva zabrinutost oko povoda za povlačenje udžbenika.
Dodatno, napominjemo kako se u nekoliko medija već više od mjesec dana vodi aktivna kampanja ne samo protiv udžbenika, nego i autora, recenzenata, ali i svih onih koji staju u obranu struke ili koji postavljaju pitanja oko opravdanosti povlačenja udžbenika. Pri tome se najčešće ne radi o stručnom dijalogu, koji je dobrodošao, nego o ad hominem napadima, insinuacijama i dijeljenju poluprovjerenih i često netočnih informacija. Oni u javnosti rezultiraju ne samo narušavanjem osobnog i profesionalnog digniteta osoba protiv kojih su usmjerene, nego i propitivanju etničkog porijekla autora, njihovog domoljublja te “skrivenih namjera”, dok u najgorim slučajevima, završava i prijetnjama. Takva situacija dodatno pokazuje koliko je bitno da javnosti bude dostupan službeni dokument te da nadležne institucije transparentno komuniciraju o ovom slučaju, a kako bi smanjile mogućnosti za spekulacije i dezinformacije, koje su plodno tlo za navedene situacije.
Mi, kao autori, ne planiramo odgovarati na takve medijske tekstove, ali imamo potrebu odgovoriti na službeni stav Ministarstva i Agencije. Budući da cjelovito mišljenje i dalje nismo dobili, ovim se putem očitujemo prema onome što ste do sada uputili medijima kao odgovor na upite oko razloga povlačenja udžbenika.
Koristimo priliku da podsjetimo na to je da je udžbenik „Zašto je povijest važna? 4“ 17. svibnja 2021. odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske i uvrstilo ga u Katalog pod brojem Klasa: UP/I-602-09/20-03-00562, URBROJ: 533-06-21-0002. Udžbenik je poslan na procjenu na temelju javnog poziva koji je raspisalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja i procijenjen je u postupku u kojem je sudjelovalo tročlano povjerenstvo imenovano od strane Ministarstva. Tijekom procjene povjerenstvo je radilo u tajnosti, ali je prema gore navedenom zakonu, članku 7., trebalo biti objavljeno na mrežnim stranicama Ministarstva.
Podsjećamo da je to imenovano povjerenstvo jednoglasno odobrilo udžbenik i bez traženja dorada što je prilična rijetkost u postupku odobrenja udžbenika. Te su recenzije u posjedu MZO-a i AZOO-a te je lako uočiti da su članovi povjerenstva čak i pohvalili mnoge segmente udžbenika s naglaskom na didaktička rješenja.
Što se u međuvremenu, od proljeća 2021. do jeseni 2023. godine, promijenilo od jednoglasnog odobravanja udžbenika od strane povjerenstva MZO-a do zabrane na temelju mišljenja nekog od viših savjetnika za povijest u Agenciji za odgoj i obrazovanje?
S obzirom na to da nema institucionalnog i detaljnog pojašnjenja koje bi pojasnilo razloge zabrane korištenja udžbenika, mi se kao autori možemo osvrnuti samo na opaske koje je Ministarstvo i ministar podijelio s novinarima:
1. Poučavanje o interpretacijama, tj. proučavanje i propitivanje djela i stavova pojedinih povjesničara (sekundarnih povijesnih izvora) o pojedinim povijesnim događajima i procesima nisu propisani službenim kurikulumom.
Ova je tvrdnja netočna. Ne samo da kurikulum propisuje analizu povijesnih izvora nego je neke od temeljnih odgojno-obrazovnih ciljeva samoga predmeta nemoguće realizirati bez analize izvora. U predmetnom kurikulumu, u poglavlju Svrha i opis, stoji da učeći Povijest učenici razvijaju temeljne vještine povezane s postavljanjem pitanja o izvorima, razmatranjem konteksta, sagledavanjem događaja iz različitih perspektiva, preispitivanjem gledišta i zaključaka te oblikovanjem mišljenja na utemeljenim pretpostavkama.
Postavljamo Vam pitanja: Kako je moguće razvijati vještine povezane s postavljanjem pitanja o izvorima bez rada na povijesnim izvorima? Kako je moguće preispitivati gledišta, zaključke i različite perspektive ako se one kao radni materijal ne nude u udžbeniku? Kako je moguće poticati učenike na oblikovanje mišljenja ako su im neki zaključci već propisani kao jedini prihvatljivi?
Također, prema Kurikulumu, jedno od temeljnih odgojno-obrazovnih očekivanja samoga predmeta je da učenik oblikuje istraživačko pitanje u svrhu aktivnog učenja koje proizlazi iz povijesnih sadržaja te argumentirano raspravlja uz prihvaćanje različitih utemeljenih stajališta. Svrha udžbeničkog teksta je pružiti osnovne podatke o prošlim događajima, a zadaća je upravo povijesnih izvora donijeti različite perspektive kako bi se one mogle istražiti i analizirati te slijedom argumentirane rasprave prihvatiti ili odbaciti.
2. Pojedini tehnički koncepti koje kurikulum propisuje su zanemareni i minorizirani.
Odgovorno tvrdimo da udžbenik „Zašto je povijest važna? 4“ u potpunosti slijedi predmetni kurikulum u pogledu naglaska na razvoj učeničkih vještina uz uporabu tehničkih koncepata: vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuiteti i promjene, rad s povijesnim izvorima, povijesna perspektiva te usporedba i sučeljavanje. U udžbeniku se uz predmetne domene posebno stavio naglasak na tehničke koncepte kako bi se mogao realizirati još jedan važan dio kurikuluma: Tehničke koncepte treba tijekom procesa poučavanja i učenja učestalo kombinirati i mijenjati jer se na taj način razvija konvergentno i divergentno mišljenje.
U svojem ste obraćanju medijima točno naveli da se nastava povijesti temelji na pet domena i šest tehničkih koncepata. No zanemarili ste činjenicu da tehnički koncept rada s povijesnim izvorima, prema kurikulumu, podrazumijeva korištenje različitih vrsta povijesnih izvora, razumijevanje značenja izvora u proučavanju prošlosti te oblikovanje odgovora koji uključuju podatke iz izvora. Učenici uče analizirati i vrednovati izvore, postavljaju pitanja o vremenu, mjestu i okolnostima njihova nastanka te o autoru, njegovim gledištima i namjerama. Kako je moguće poštivati ovaj tehnički koncept bez nuđenja učenicima i nastavnicima niza povijesnih izvora, kao što smo i napravili u ovome udžbeniku?
Moramo još naglasiti da svako poglavlje završava s didaktičkim dijelom Istraži, Izradi i Trag prošlosti u sadašnjosti koji dodatno stavljaju naglasak na tehničke koncepte. U istu svrhu svako poglavlje počinje i pitanjem na koje se argumentirano mišljenje ili odgovor može dati na kraju obrade pojedinog poglavlja.
3. Povijesni izvori nisu adekvatno objašnjeni i pitanja uz njih nisu dobro oblikovana, tj. da su sugestivna te kao takva neprihvatljiva u udžbenicima.
Svaki izvor, bez obzira na to radi li se o tekstualnom ili slikovnom izvoru, didaktički je opremljen. Uz pojašnjenje izvora, navođenje bibliografskog podataka, naš udžbenik dosljedno sadrži pitanja i zadatke vezane uz izvore koji navode učenika na razvoj vještina (tehnički koncepti kurikuluma) i aktivno učenje. Moramo istaknuti da to nije slučaj u preostalim udžbenicima u Katalogu jer se u nekima uopće ne nude pitanja uz izvore niti objašnjenja samih izvora. Ministarstvo onda mora biti dosljedno u svojim postupcima i iz Kataloga povući i sve udžbenike koji sadrže primarne i sekundarne izvore koji nemaju didaktičku opremu.
Napominjemo da su izvori u udžbeniku u gotovo svim poglavljima odabrani tako da ističu sudbine sudionika i svjedoka događaja kako bi se povijesna zbivanja još više i na osobnoj razini približila učenicima. Tako u udžbeniku uz govore Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića učenici mogu, između ostalih, pročitati o Vladi Gotovcu, Josipu Reihl-Kiru, Davorinu Rudolfu, Tomislavu Ivčiću, Rudolfu Perešinu, Nenadu Šanteku, Damiru Laljeku, Andriji Mariću, Blagi Zadri, Marko Babiću, Zoranu Jankoviću, Vesni Bosanac, Siniši Glavaševiću, Željki Jurić, Ženama u crnom, Andriji Matijašu Pauku, Damiru Križmariću, Aleksandri Zec i Marinku Marinkoviću.
4. Udžbenik sadrži netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja i pojedini zemljovidi sadrže pogrešne prikaze, pojedini postojanje netočnih činjeničnih podataka koje upućuju učenike na pogrešne zaključke ili otežavaju stjecanje znanja.
Tvrdnja je općenita i bez detaljnog rješenja mi se kao autori ni ne možemo konkretno osvrnuti. No podsjećamo na ustaljenu praksu dorade i ispravljanja pogreški u udžbenicima koji se koriste u hrvatskom obrazovnom sustavu protekla tri desetljeća.
5. Kao neadekvatno se ističe poglavlje o stvaranje Republike Hrvatske, višestranačju i Domovinski rat.
Sukladno zahtjevima predmetnog kurikuluma s naglaskom na podjele na domene ovo je područje suvremene hrvatske povijesti razdvojeno na više dijelova. Naglašavamo da se nastavnici povijesti upravo na ovakvu podjelu najviše žale kao neadekvatnu jer onemogućuje sagledavanje cjeline događaja. Tako je taj dio povijesti u udžbeniku tematiziran u sljedećim dijelovima:
5.2. Stvaranje Republike Hrvatske (str. 148 – 153)
5.3. Domovinski rat (str. 153 – 180)
10.1. Posljedice Domovinskoga rata (str. 249 – 255)
10.2. Tranzicija društva (str. 256 – 259)
14. Gospodarstvo u tranziciji (str. 300 – 307)
Dakle, gotovo 15 % udžbenika pokrivaju informacije o povijesti Republike Hrvatske. Taj podatak napominjemo jer se radi o udžbeniku koji tematski pokriva sve događaje iz nacionalne, europske i svjetske povijesti od završetka Prvoga svjetskog rada do početka 21. stoljeća. Temu Domovinski rat posebno smo detaljno razradili jer je to tema od posebnog značenja za povijest Hrvatske. U razradi iste vodili smo se suvremenim metodičkim rješenjima i pedagoškim pristupima koji su u posljednjim desetljećima postali standard struke. Nije jasno zašto je dozvoljeno, čak i poželjno primjenjivati principe multiperspektivnosti i poticanja na raspravu i stvaranje vlastitog mišljenja na teme starije povijesti, dok se u temama koje se tiču raspada Jugoslavije i Domovinskog rata ti principi smatraju nedopuštenima. Smatramo da se takvim ograničenim pristupima narušava dostojanstvo teme Domovinskog rata u okviru pluralističke demokracije 21. stoljeća kakvom Hrvatska teži posljednjih tridesetak godina.
6. Spominju se kriva tumačenja pojedinih povijesnih procesa.
Opet napominjemo da je tvrdnja općenita, stoga ne možemo dati kvalitetan odgovor. No tumačenje ne može biti krivo, već ono može biti utemeljeno na činjenicama i argumentima ili neutemeljeno. U našem smo se udžbeniku trudili pružiti učenicima i nastavnicima dovoljno kvalitetnih materijala pomoću kojih se u učionici mogu otvoriti utemeljene rasprave o kontroverznim temama vezanima za najnoviju povijest.
7. Prema navodima MZO-a i ministra rješenje o brisanju odnosno zabrani doneseno je nakon što je Ministarstvo zaprimilo veći broj primjedbi na sadržaj udžbenika, a na temelju stručnog mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje.
Tražimo da Ministarstvo detaljno indeksira spomenuti „veći broj primjedbi na sadržaj udžbenika“ te na koji način je stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje adresiralo te pritužbe.
Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama tražimo od Ministarstva znanosti i obrazovanja detaljno obrazloženje rješenja o brisanju udžbenika “Zašto je povijest važna? 4” iz Kataloga odobrenih udžbenika.
U Prelogu, 8. siječnja 2024.
Miljenko Hajdarović, prof.
Vedran Ristić, prof.
Nikica Torbica, mag. educ. philol. croat. et. mag. educ. hist.