Ne dao vam Bog da imate namjeru polagati vozački ispit, a život vas nastani na otoku Visu, piše Slobodna Dalmacija.
Jer će vas u tom slučaju vozačka dozvola za "B" kategoriju umjesto 6000 kuna koštati minimalno dvostruki iznos, oko 12 tisuća, a u nekim slučajevima i više od 20 tisuća kuna. Na prometnicama otoka Visa, naime, ne postoji niti jedan semafor, ali taj škoj od 2012. godine nema ni autoškolu.
I zbog toga svi koji žele legalno voziti automobil po dozvolu odlaze u Split. Isti takav problem ima i Šolta, čiji načelnik Nikola Cecić Karuzić poručuje kako je Općina spremna pomoći soluciju koja će domaćima omogućiti polaganje na matičnom otoku.
– Za razliku od Višana, imamo više dnevnih trajektnih i katamaranskih linija u smjeru Splita, bliži smo, pa je dolazak u autoškolu s našeg otoka ipak nešto lakši. No, i bez obzira na to, rado ćemo pomoći kako bi se smanjio evidentni povećani trošak i gubitak vremena koji čeka svakog polaznika – ističe načelnik.
Višani su zbog veće udaljenosti u puno lošijoj situaciji, a da bi je riješili, moraju uzeti godišnji, organizirati se na poslu, "odrapiti" i do 100 brodskih dolazaka u Split. Umjesto regularne cijene škole, trošak im diže i autobus ako ne žive baš u samom gradu Visu, brod u oba smjera, pa malo pića, malo ića i eto cifre da vas zaboli glava.
Pronašli smo ljude koji zbog takvog problema i po tri-četiri godine odlažu polaganje vozačkog ispita. A neki sve pošalju k vragu i prije nego što krenu, drugi na pola tečaja odustanu.
Godišnji za polaganje
– To nije projekt, to je muka Isusova. Evo, moj prijatelj ima stan u Splitu pa je uzeo godišnji odmor i odradio još davno prije, onako sve "u cugu". A ima onih koji nisu te sreće, pa po nekoliko mjeseci svakog radnog dana moraju s Visa putovati do Splita i natrag, sve skupa i više od pet sati.
E, onda te uvati loše vrijeme, jugo, bura, pa ti se dijete razboli, pa ne možeš mijenjati smjenu na poslu. Izostaneš s teoretske nastave jer brod nije isplovio zbog nevrimena i onda sve ispočetka.
Ima tu nekih koji su tako vozački polagali i po više od godinu dana. A ima i onih što ih je na kraju cjelokupan račun došao više od 20 tisuća kuna – tvrdi Marija iz Komiže.
Najteže je (mladim) ženama s obitelji, jer uz djecu, supruga, kuću, starce, polje, iznajmljivanje i redovni posao ako ga imaju, jedva nađu snage još i za svakodnevni višemjesečni odlazak na kopno.
Evo kako je to izgledalo kod naše sugovornice:
– Znači, "hvatam" prvi bus za Vis, što znači da se moram dignuti u pet manje kvarat. Nakon toga dva i pol sata brodom do Splita, trka u autoškolu, pa sve isto, samo u suprotnom smjeru. I onda na posao.
I tako jedno četiri mjeseca, svakog radnog dana, ako sve ide dobro. To je za ispaliti, jedva sve skupa dovedeš u red. Da bih krenula u autoškolu, moram uzeti godišnji, ali i s nekim vozačem vježbati po otoku da mi se ne dogodi da padnem pred komisijom.
Jer padnem li vožnju, svaki novi ispit dođe me 900 kuna. A na otoku bez vozačke postaneš invalid – veli Marija.
Komižanka Sanja kaže kako joj je najveći problem bio nedostatak vremena. Zato je vozački u Splitu uspjela položiti tek kada je zatrudnjela, znači tek kada je uhvatila malo prostora za sebe.
Ono što ju je spasilo bila je pomoć instruktora koji su uskakali, pa su vožnje stavljali u blok satove, dočekivali je pred trajektom, vraćali je nakon satova da ne zakasni na "prugu". Tako su joj priskrbili barem 15 puta manje plovidbi na liniji prema pučinskom škoju koja je, pogotovo izvan sezone, nerijetko sve samo ne mirna i ugodna.
Unatoč svemu, tečaj u autoškoli sa svim polaganjima produžio se na godinu i tri mjeseca i na kraju je umjesto oko 6000 do 7000 kuna, koliko je tada koštala, morala izdvojiti - 15 tisuća.
– Spasilo me što imam stan u Splitu, a da nije toga bilo, mislim da bih "iskesala" i do 30 tisuća kuna, jer sam vožnju pala četiri puta. Nije da se bunimo protiv Splita, ni slučajno.
Nije isto polagati u Splitu i na praznim ulicama Visa, u kojem nema ni semafora ni gužve ni prometnog ludila poput većih gradova. Logično je da vožnju i ispit odradimo u gradu. Ali zašto nam se ne pomogne, omogući da se vožnje na poligonu i satovi teorije odrade na Visu.
Za petoricu nije isplativo
Nemate pojma koliko bi nam to značilo i po pitanju smanjenja troška i po pitanju živaca – naglašava Komižanka.
S njom se slažu svi s kojima smo na Visu razgovarali, pa zbog budućih vozača apeliraju da im se barem prvi dio tečaja - teorija, prva pomoć i poligon - omoguće na otoku.
Navode da je do 2012. na Visu postojala autoškola koju su položili brojni domaći ljudi. No, zakon je tada rekao svoje, na područjima u kojima se ne mogu osigurati uvjeti za održavanje, vozačkih tečajeva biti neće.
Ivan Žižić, vlasnik splitske autoškole "Super start", ima puno iskustva s Višanima, po predaji mu mnogi od njih dolaze u klupe. Kaže kako je zakon iz 2008. precizirao nova pravila, ali i kako ona postoje kako bi se mijenjala i dorađivala.
– Mislim da prostora za rješenje ima, ali trebamo se organizirati. Financijski mi za pet učenika nije isplativo cijelu godinu organizirati školu na Visu, jer mi treba prostor, stručni voditelj, predavač, poligon...
Ali neka solucija bi se ipak mogla pronaći uz pomoć lokalne vlasti. Čujte, koliko god mi njima izlazili u susret, opet u Split treba doći i do stotinjak puta. To je veliki trošak. Zainteresirani smo za suradnju i mislim da su u pravu kada kažu da bi se teorija, prva pomoć i poligon mogli održati na otoku – ističe Žižić.