ZAGREB - Hvala svim dobrim ljudima koji su nam pomogli! Danas nikome nije lako, nemaju ljudi para i zato od srca hvala svima koji su izdvojili svoje vrijeme i novac i tako pomogli mom bolesnom unuku. Ljudi zovu, neki mi kažu ‘baka Dragica, uplatit ćemo koliko možemo’, neki će, kažu, dati nešto u proizvodima. Sakupili smo nešto manje od 10 tisuća kuna. Ti dobri ljudi utješili su me da nismo sami na svijetu, svaka im čast, iznenađena sam i ganuta - nekoliko je puta ponovila Dragica Spahić, ‘superbaka’ koja godinama skrbi o bolesnom unuku Rafaelu Hodžiću, jedva spajajući kraj s krajem.
Priča o superbaki: Morala sam se zadužiti kod lihvara da bismo bolesni unuk i ja preživjeli...
Podsjetimo, Jutarnji je nedavno pisao o baki Dragici i njezinom Rafaelu koji već petu godinu boluje od leukemije i o njihovoj borbi za preživljavanje . Što zbog složenih obiteljskih odnosa, što zbog upitne odluke Prvostupanjskog tijela vještačenja i nadležnog Centra za socijalnu skrb, 15-godišnjem Rafaelu nije odobren niti doplatak za tuđu pomoć i njegu (u iznosu od 300, odnosno 500 kuna mjesečno), a kamoli osobna invalidnina (2100 kuna mjesečno), koju druga djeca s istom dijagnozom godinama dobivaju, bez obzira na imovinski status njihovih roditelja!
Rafaelu je nedavno presađena koštana srž zbog čega mora biti u izolaciji, što znači da u bolnicu ne može javnim prijevozom, samo taksijem. Njegovoj baki nije preostalo ništa drugo nego zadužiti se kod lihvara, zamjenjujući tako jednu muku drugom.
- Zovu me naši ljudi iz Švicarske, Švedske, zvao je čak jedan gospodin iz Kuvajta, Zagrepčanin koji ondje radi u UN-u, pokušat će nešto uplatiti. Javila se i jedna gospođa pravnica sa savjetom da je Rafaelova majka dužna plaćati alimentaciju, čak i ako ne radi. Dobro nam dođe svaka topla riječ - zahvaljuje Dragica.
Ljudska solidarnost ovdje je bila na djelu, no međutim, ono što brine baku Dragicu je kako, nakon toliko iscrpljujućih godina, konačno postići da njezin bolestan unuk dobije pravo na osobnu invalidninu?! Druga djeca s istom dijagnozom je dobivaju, iako su njihove obitelji znatno imućnije (nekima, primjerice, roditelji rade vani i solidno zarađuju), što znači da teorija o imovinskom cenzusu ne stoji. To su nam telefonom potvrdile i mnoge mame čija djeca imaju leukemiju i koje poznaju baku Dragicu.
- Preda mnom je još dosta bitaka, moram obilaziti razne institucije, ali nadam se da ću uspjeti. Nema mi druge, inače nećemo preživjeti - poručila je hrabra baka.