StoryEditor
VAŽNO POVIJESNO OTKRIĆE

BAKA LJUBA OD PROPASTI SAČUVALA USTAŠKU BOLNICU U JASENOVCU Kuća za koju se smatralo da je uništena jedini je autentični objekt logora smrti NDH

Kuća za koju se desetljećima smatralo da je uništena danas je jedini autentični objekt logora smrti Nezavisne države Hrvatske
 Darko Tomaš / CROPIX

U subotu 22. travnja vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk imao je dvostruku ulogu u Jasenovcu. Prvo je posvetio dom vrijednih monahinja predvođenih igumanijom sestrom Serafimom u sklopu manastira Svetog Jovana Krstitelja, a onda je gostima koji su u podne došli na komemoraciju za žrtve logora smrti u Jasenovcu, koju organiziraju Savez antifašista, Antifašistička liga i Srpsko narodno vijeće (židovske će organizacije komemoraciju u Jasenovcu održati u ponedjeljak 24. travnja u 17 sati), pokazao najnovije i važno otkriće: ustašku bolnicu u samom mjestu Jasenovac.

Dosad se o toj bolnici znalo iz svjedočanstava preživjelih logoraša, osobito, kako nam je pojasnila Nataša Mataušić, predsjednica Upravnog vijeća Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, iz svjedočanstva Milka Riffera, autora jedne od najboljih knjiga o logoru Jasenovac - “Grad mrtvih, Jasenovac 1943.” (Zagreb, 1946., str. 68). Ustaška bolnica u samom Jasenovcu, za potrebe ustaša, vodstva logora i preostale mještane (Jasenovac je prije rata brojio 1200 stanovnika, a za NDH u njemu su ostali samo Hrvati jer su se ustaše obračunali sa Srbima), počela je s radom u listopadu ili studenome 1942. godine. U njoj su se liječili pripadnici ustaških postrojbi koje su bile raspoređene u koncentracijskom logoru, članovi njihovih obitelji - žene i djeca koji su zajedno s muževima i očevima došli u Jasenovac, te civilno stanovništvo iz okolnih mjesta. Nalazila se u napuštenim, iseljenim, kućama srpskih obitelji Đure Trivunčića te Nedeljka i Gojka Klincova.

Gojko čuvao apoteku

Udovica Gojka Klincova, baka Ljuba Božičić, rođena 1929. u Gradini u BiH, veselo je primila ekipu Jutarnjeg lista u pratnji igumanije Serafime i pokazala nam kako je izgledala ta ustaška bolnica koju je ona svih ovih desetljeća čuvala daleko od očiju javnosti. Vladika Jovan Ćulibrk sada će zajedno s monahinjama preuzeti brigu o baki koja se još postojano i hrabro drži na nogama, a zauzvrat je baka stavila svoje imanje na raspolaganje Eparhiji. Vladika planira to mjesto užasa sačuvati od zaborava i uništenja, konzervirati ga i pretvoriti u muzej u kojemu bi bile izložene biografije liječnika, uglavnom Židova, te bi bila prikazana povijest bolnice i mogući artefakti, rijetki doduše, koji su se u njoj koristili.

Važno je napomenuti kako se smatralo da su ustaše tu bolnicu u potpunosti uništili pri povlačenju iz Jasenovca s 21. na 22. travnja 1945. te da je jedina originalna zgrada koja je ostala iz tog vremena, doduše obnovljena, kožara koja je sada u vlasništvu Općine Jasenovac, ali je prazna. Otkriće ustaške bolnice od posebne je važnosti.

Baka Ljuba je došla živjeti u Jasenovac 50-ih godina, ali dobro pamti sve što joj je o toj zgradi govorio pokojni suprug Gojko. On je bio kovač po zanimanju i nikada nije dopustio da se u manjoj štali, u kojoj je obavljao svoj zanat, izbriše žuta Davidova zvijezda, u dijelu štale koja je služila kao ljekarna u koju su svakodnevno dolazili židovski liječnici. Čuli smo potresne priče bake Ljube o tome da je vidjela ustaše kako trgaju Srbina kolima, a u ratu je vidjela i masovno stradavanje Roma. Ona sama bila je u zbjegu, prošla je logor u Lipiku i bila na Papuku među 303 izbjeglih žena i djece, a zatim u Kuli i kod Gradiške, ali nitko je nije tukao. Pukom srećom je preživjela. Kraj rata je dočekala u Bosanskoj Gradiški.

Užasni uvjeti liječnika

Prije nego što smo posjetili baku Ljubu, u Spomen-području Jasenovac primio nas je novi ravnatelj Ivo Pejaković koji nam je rekao da mu je sada važan cilj povesti razgovore s Ministarstvom kulture i svim zainteresiranim stranama kako bi se došlo do novog postava u Spomen-području i kako bi se našla sredstva za proširenje izložbenog kompleksa jer je sadašnjih 300 četvornih metara nedovoljno za kvalitetno izlaganje i novi traženi koncept. Ivo Pejaković nas je uputio na knjigu kustosa Dejana Motla i kustosa Đorđa Mihovilovića ‘’Zaboravljeni’’ o posljednjim jasenovačkim logorašima i onima koji su preživjeli očajnički proboj u Jasenovcu. U toj knjizi autori opisuju užasne uvjete u kojima su radili liječnici i medicinsko osoblje unutar samoga logora smrti, kako je bila organizirana bolnica u logoru te opisuju raspored ustaške bolnice u Jasenovcu, koju čuva baka Ljuba.

Davidova zvijezda

U kući Đure Trivunčića nalazile su se sobe za smještaj bolesnika, ustaša i mještana Jasenovca, te operacijska sala. U kućama braće Nedjeljka i Gojka Klincova, koje su spojene kao dupleks i sada su u vlasništvu bake, odnosno Eparhije, bile su smještene ambulanta za prijem i pregled bolesnika, prostorija u kojoj se nalazio rendgen i zubna ambulanta. Tu su bili i manji laboratorij i skladište.

Štala sa Davidovom zvijezdom, u kojoj je Gojko poslije radio kao kovač, koristila se kao ljekarna, a pokraj nje je bila kupaonica. U dvorištu iza kuće bila je bolnička kuhinja koja više ne postoji. U velikom štaglju, najudaljenijem objektu od ulice, boravili su zatočenici-liječnici Židovi i ostalo osoblje bolnice-ambulante. Točno preko puta bakine kuće bila je zgrada u vlasništvu Laze Mačkića s tuševima, kotao za dezinfekciju i ostava.

Između Trivunčićeve i kuća braće Klincov nalazila se stražarnica.

 

U bolnici su ‘’radili’’ zatočenici-liječnici, uglavnom Židovi. Oni su, kao i ostali ‘’zaposlenici’’ bolnice, bili smješteni u tom kompleksu. Bolnicu je vodio ustaški satnik dr. Marin Jurčev, rođen u Kaštel Novom, pritajeni suradnik narodnooslobodilačkog pokreta. Priča o Marinu Jurčevu je izuzetno zanimljiva i potresna. U logor je došao 1942. kao zatočenik, 1943. je oslobođen, ali se vratio kao ustaški satnik te je u logoru postavljen za upravitelja ustaške bolnice. Sve do rujna 1943. surađivao je s logorskom partijskom organizacijom i bio uključen u pripreme zatočenika za oružano oslobađanje iz logora. Pripreme za akciju su otkrivene i Jurčev je 21. rujna 1944. zajedno s ostalim organizatorima javno pogubljen, odnosno obješen u Jasenovcu.

Strašna odmazda

U odmazdi ustaša stradali su i njegova supruga Marija Jurčev te još jedan liječnik, dr. Ivan Belušić. Belušić je kao student medicine bio mobiliziran i u činu ustaškog natporučnika raspoređen na službu u ustašku bolnicu u Jasenovcu. I on je bio povezan s logorskom partijskom organizacijom. Nakon što su svi otkriveni, samo je dr. Mile Bošković izbjegao vješanje jer je na osobni zahtjev ubijen iz pištolja, a upucao ga je osobno tadašnji komandant logora Dinko Šakić. Kada je Šakić doveden na suđenje iz Argentine, na sudu mu je to ubojstvo i dokazano.

Bolnica u Jasenovcu je prestala s radom u travnju 1945. godine. Tadašnji upravitelj ustaške bolnice dr. Ivo Fabijanac potrpao je u kamion sve preostalo bolničko osoblje i zajedno s njima krenuo u povlačenje preko Siska prema Zagrebu. Bili su svojevrsna pokretna bolnica i navodno su usput vršili neke manje zahvate na ranjenim ustaškim vojnicima. Među liječnicima i drugim bolničkim osobljem, prema svjedočanstvu Jakoba Danona, bili su: on i njegov otac Šalamon Danon, dr. Rudolf Lipkovicz, dr. Dragutin Kohn, dr. Zora Faist, dr. Pavle Spitzer, dr. Ivo Jonjić, mr. ph. Joža Šenauer, Ješua-Buki Salom, Jozef Finci, Maminko Altarac, Stanko Repac, Margita Fürst, Giordana Mandić, Vidojka Vuković i još sedmero logoraša. Ustaše su u trenutku bijega pred partizanima uništavali sve iza sebe, ali tu zgradu nisu minirali, nego joj je samo izgorio krov.

Nakon dolaska u Zagreb dan prije ulaska partizanskih jedinica u grad, 7. svibnja 1945., zajedno s drugim bolničkim osobljem i ranjenicima upućeni su bolničkim vlakom s oznakom Crvenog križa prema Mariboru. Nedaleko od Maribora vlak su zaustavile partizanske jedinice i svi su putnici, kao i logoraši i logorašice, zatvoreni u logor. Tek nakon intervencije Komande mjesta Maribor, kamo je uspjela doći nakon bijega iz tog logora Giordana Mandić i objasniti da oni nisu ustaše, nego logoraši, pušteni su na slobodu.

Ustaše su u Jasenovcu pokazivali izvjesno poštovanje prema profesiji medicinskog radnika. To je bilo uvjetovano i činjenicom da su i sami obolijevali od raznih epidemija, ali respekt ipak nije značio sigurnost od smrti. Ustaška je bolnica imala 46 radnika. Usporedi li se brojno stanje s objavljenim popisima žrtava, vidi se da je iz ustaške bolnice ubijeno 38 osoba, što čini 83 posto osoblja te bolnice. Doktori, sestre i ostali koji su radili u samom Jasenovcu bili su malo bolje sreće.

Bili su pošteđeni fizičkog posla i ostalih strahota logora, osobito zalaganjem dr. Jurčeva i dr. Ivana Belušića, također suradnika partizana, ali su radili i živjeli u uvjetima velikog straha i neizvjesnosti. Neki su na kraju i pogubljeni na okrutan način.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:59