Baki smo na novom televizoru namještali Eden i Cruza, a sad se pravimo da smo samo sebi važni

Mnogo se ovih dana govori o pravima pojedinca. Život u zajednici, onaj iz kojeg kao nacija tek izlazimo, kao da je postao prezren. Svodimo ga na kršenje osobnih prava, potreba, i želja. Sebičnost, svoje stavove, čak i o važnim temama o kojima malo znamo, stavljamo na prvo mjesto u donošenju odluka- od slavnog cjepiva, kao da nam je prvo u životu, preko glasovanja, kao da će programi političkih stranaka a ne obiteljska ideologija prenošena s koljena na koljeno zaista učiniti razliku (da bar!), do nekih manje ključnih za opće dobro, ali možda presudnih za opstanak vaše zajednice.

I dok smo još do prošle generacije svi posve uobičajeno živjeli modernom izvedenicom plemenskog života (više generacija pod istim krovom), sada se svi držimo kao da smo sami pali s oblaka, i autono...