Smrt zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića predstavlja tektonski udar u hrvatskoj politici. Njegov fizički odlazak u velikoj će mjeri determinirati iznimno važne promjene, ne samo u Zagrebu, nego i u Hrvatskoj.
Veliko je pitanje kako će Bandić ostati upamćen, jer se za njegovom vladavinom vuku brojni repovi. To se moglo vidjeti iz prvih reakcija na njegovu smrt, gdje se u pravilu navodi kako je šteta jer je na ovaj način izgubljena prilika da posljednju riječ o njemu daju birači i pravosuđe. Birači, kojih je bilo sve manje, i vjerojatno bi bio poražen na svibanjskim izborima za gradonačelnika, pravosuđe zato što se protiv Milana Bandića vode sudski procesi, a optužbe na njegov račun vrlo su uvjerljive. Bandić je bio poput mačke s devet života, i uvijek se izvlačio iz takvih situacija, ali duboko sumnjamo da bi to i ovaj put uspio. U kuloarima ga se opisivalo kao političkog mrtvaca, a onda je njegov iznenadni biološki kraj prekinuo prilično izvjestan završetak priče duge više od dva desetljeća.
Priče o čovjeku koji je dvadeset godina bio drugi najmoćniji političar u državi, raspolagao milijardama, dijelio poslove podobnima, i ulazio u dealove, kojima se bave mediji i spomenuto pravosuđe. Unatoč tome, stalno je pobjeđivao na izborima, kada bi zatrebalo, kupovao gradske vijećnike i saborske zastupnike, i bio partner svim Vladama, i desnima i lijevima. Napokon su to shvatili i birači, i ne iznenađuje da je glavni favorit za gradonačelnika postao Tomislav Tomašević, nekadašnji aktivist, koji se politički profilirao kao predvodnik pobune protiv Bandićeve korupcijske hobotnice, podržavane od HDZ-a i SDP-a. Jednima i drugima odgovaralo je da Bandić bude na čelu Zagreba, a oni u pozadini sklapaju poslove. HDZ to i dalje radi, a SDP se pokušava odmaknuti nakon dolaska Peđe Grbina, ali o tome koliko je to teško govori činjenica da su morali eutanazirati čitav zagrebački ogranak, u koji su se bandićevci duboko infiltrirali.
Sada slijedi vrijeme raspleta, a u HDZ-u čupaju kosu jer su računali s Bandićem pa kandidirali nemaštovitog birokrata Davora Filipovića, koji naprosto tjera birače od sebe. Da je Damir Vanđelić pričekao, mogli su imati ozbiljnog kandidata za preuzimanje hrvatske metropole, a ovako je otvoren put za Tomaševića.
Bandićev nasljednik imat će ogroman posao, vjerojatno i prilično neugodan. Čekaju ga opasne situacije, jer puno toga pokazuje kako je dosadašnji prvi čovjek Grada Zagreba nerijetko odrađivao poslove za ozbiljne igrače iz pozadine. No, uspije li u tome, imat će otvoren put i prema vrhu nacionalne politike.
Bandićeva smrt kraj je jednog lošeg razdoblja za Zagreb i njegove stanovnike.
Iza njega ne ostaje puno toga što bi pozitivno ocijenilo njegovu gradonačelničku epohu, kao, recimo što su to bili gradonačelnici Heinzel i Holjevac, pa čak i zaboravljeni Mato Mikić, zadnji komunistički šef Zagreba. Ponešto je pozitivno, ali toga nije puno. Za Bandićeva mandata, Radnička cesta pretvorena je u poslovnu zonu ili "City", kako su joj tepali, obnovljen je Bundek i niknuli su brojni šoping centri, ali, isto tako, vidjelo se da ne postoji vizija što je u stvarnosti Grad, pa se puno toga svodilo na krpanje cesta, forsiranje poslovnih zgrada i fontana, a unatoč bogatom gradskom proračunu, u Zagrebu postoje mostovi koji se svaki tren mogu urušiti, škole koje prokišnjavaju, nekontrolirana izgradnja na atraktivnom podsljemenskom pojasu, koja je u urbanističkom smislu, devastirajuća.
Međutim, zaista je ironija što nije dočekao izbore i uvjerio se u to što Zagrepčanke i Zagrepčani misle o njegovom radu.