Kada zapuhne hladni povjetarac između spomen-križa na ušću Vuke u Dunav i spomen-sidra nizvodno, tata ga obujmi snažnije i zakrene u naručju u zavjetrinu prema Vodotornju, iznad kojega se izdiže studenačko sunce. Majka popravi kapicu za svaki slučaj. Većinu vremena uz veliku rijeku provodi na rukama oca Ivana, dočasnika Hrvatske vojske i golmana HNK "Vukovar 1991", dok mu majka Mirna, defektologinja u osnovnoj školi, pjevuši na uho. Gleda brodove kako pristaju iz europskih metropola i prijateljske ljude kako slikaju njegov grad, sluša žice tamburice koje se probijaju s terasa uz rijeku i osjeća mirise fiš-paprikaša iz njihovih kuhinja. Na malo toga se, eto, Mata može požaliti u ovih svojih šest mjeseci, koliko odrasta pored Dunava...