Beograđanka opisala što je doživjela u Zagrebu, nije mogla vjerovati, bilo je to za nju potpuno neočekivano: ‘Ovo ti je blagoslov od mene‘

Beograđanka koja se vraćala iz Šibenika, Marija Pešić (28), doživjela je neuobičajenu situaciju na autobusnom kolodvoru u Zagrebu, gdje je presjedala. Kako je ispričala za Telegraf.rs, nije ni slutila da će joj potpuna neznanka na tako lijep način uljepšati dan i cijelo putovanje koje, kaže, nikada neće zaboraviti.

Marija se poželjela odmaknuti od beogradske gužve pa je odlučila posjetiti prijatelje u Šibeniku i s njima provesti pet dana uz more, u prekrasnim zalascima sunca i čistom zraku, daleko od buke i prometa. Na dan povratka sjela je u autobus iz Šibenika za Zagreb. Na sjedalo do nje sjela je starija gospođa, od oko 60 do 65 godina, i tu počinje ova neobična priča, piše Telegraf.

„Spontano smo započele razgovor iz kojeg sam shvatila da je iz Dalmacije, ali da živi u Beču. Rekla mi je da jako voli putovati i upravo se vraćala iz Grčke. Tako smo krenule pričati o životu i brzo sam shvatila da nam se pogledi na svijet prilično poklapaju. Obje volimo putovanja, a ona mi je rekla da će putovati sve dok je zdravlje bude služilo, bez obzira na godine“, prepričala je Marija.

I tako je prošlo nekoliko sati vožnje do Zagreba. Marija joj je ispričala da se vraća u rodni grad nakon kratkog odmora u Hrvatskoj i da se teško oprostila od prijatelja i prekrasnog Šibenika, a nije ni slutila da će i ova gospođa postati „dio njezina nezaboravnog putovanja“.

„Stigle smo u Zagreb, a ona se ponudila da mi pričuva kofer dok obavim što trebam. Kad sam se vratila, u znak zahvalnosti i lijepog druženja poklonila sam joj mandarine koje sam dobila — bile su izvrsne. Ona je tada izvadila novčanik i dala mi novac ’da mi se nađe’, da ne moram brinuti“, kaže Marija, dodajući da joj nije palo na pamet da bi to mogla učiniti.

„Naručila je i kavu za mene, misleći da imam još vremena, ali ja sam žurila na sljedeći autobus. U žurbi nisam stigla ni uzeti njezin broj. Rastale smo se uz rečenicu da ćemo se možda negdje opet sresti. Naravno, prvo sam odbila novac, ali bila je jako uporna i rekla mi je: ’Znam ja što je mladost, ovo ti je blagoslov od mene.’“

Kada se Marija ukrcala u drugi autobus, onaj za Beograd, tek je tada shvatila što se sve dogodilo u toj brzini. Shvatila je da je baka Suzana, dotad potpuna neznanka, uz prijatelje dodatno doprinijela tome da ovo putovanje bude ono koje će pamtiti cijeli život. Kaže da je napunila baterije, odmorila se i, kao što se često dogodi, stekla još jedno novo poznanstvo.