U novinama koje kao čitatelji imate u ruci počeo sam pisati ujesen godine 2000. Jutarnji list tada je bio "star" tek dvije godine. Ipak, meni se činilo da sam u novine u koje sam stigao došao na samom kraju, kao posljednji. U tom trenutku imao sam trideset i pet godina. A, opet, činilo mi se da sam u redakciji među najstarijima.
Taj dojam nije zapravo bio toliko pogrešan. Jutarnji list tada su bile mlade novine koje su tada uređivali mladi ljudi, u kojima su pisali mladi ljudi, a teme koje su ih zanimale bile su one mladih ljudi. To se reflektiralo u stvarima koje su nas privlačile. Znalo se da će Jutarnjem listu Joy Division biti važniji od Puccinija, krimić od poezije, a sleng i urbani vernakular bliži od književne štokavštine. To je imalo...