Primali su rezervacije od domaćih za ljetni smještaj u gluho doba korone dok se još nije znalo hoće li sezone uopće biti, a onda im udijelili 'vritnjak' jer stižu teškaši iz inozemstva. Svojim je zaposlenicima otimao plaće za koje je novac godinu dana davala država. Na terasu dubrovačkog kafića mogu samo oni dubljeg džepa jer ulaznica je najmanje 300 kuna, a prvi red do Straduna još skuplji! Moglo bi se dugo nabrajati kako to u Hrvatskoj cvate drp-drp kapitalizam u turizmu jer za neke je novac nerijetko važniji od obraza i dugoročne investicije u ugled.
Tijekom pandemije gotovo da nije bilo dana bez zaglušujuće kuknjave djelatnika u ugostiteljstvu, ali i nekim drugim uslužnim djelatnostima o teškom životu, o preživljavanju na kapaljku, prevelikom...