Kaže da ga zovemo Edo. Njegovo ime i tako ništa ne znači. Nigdje nije zapisano. Edo nema OIB, nema osobnu, vozačku ni zdravstveno. Za državu ne postoji. Ni za društvo, ni za institucije. Edo je s margine, beskućnik, klošar, narkić, uličar. Zovu ga raznim imenima. Pet godina je proveo na ulici, kaže. Spavao je po parkiranim vagonima i straćarama. Pokrivao se starim tepihom kada ne bi našao madrac i deku. Za hranu se snalazio, posuđivao novac, prosio, dilao sitno, a u životu na cesti najgore nije besparica i hladnoća, kaže, već napuštenost. Osim toga, na cesti nećeš naći liječnika ako ga trebaš, kaže 55-godišnjak. - Svi se uvijek hvale prijateljima na visokim mjestima, a ja uvijek kažem da imam prijatelje na najnižim mjestima... pa sad da vidimo čiji su jači (smijeh). Ali trebali bismo s...