Neopisiva tuga zavladala je Peskovcem nadomak Vrbovca nakon što se mjestašcem tijekom četvrtka popodne pročula strašna vijest: “Poginuo je naš Luka, ljudina. Avion mu se srušio”.
Riječ je o poručniku Luki Jagatiću (24), polazniku letačke selekcijske obuke HRZ-a koji je od lani ponosni pripadnik HV-a nakon što je na vojnom učilištu završio s najvišim ocjenama studij vojnog inženjerstva. Lukin se život, nažalost, ugasio tijekom redovnog obučnog leta kada je došlo do pada i zapaljenja školskog aviona Zlin u Biljanima Donjim. Njegova obitelj, prijatelji i poznanici su shrvani viješću.
Dan žalosti
Lukin ujak Tomislav Bencarić k sebi ne može doći od šoka da je Luku posljednji put vidio 9. travnja. Dok suznih očiju lista Lukine fotografije u mobitelu, nailazi na posljednji video koji mu je poslao.
- Evo, ovo je video koji mi je poslao 29. travnja i rekao: ‘Ujo vidi, moj prvi samostalni let odrađen’. I tu se vidi taj tradicijski čin za sreću udarca nogom u stražnjicu. Svi smo u šoku. Ja sam se skroz pogubio. Izgubili smo uzornog i vrijednog dečka s visokim kvocijentom inteligencije. Ako nije dobio peticu, ponavljao je ispit.
Pa čuli ste i Lukinog zapovjednika da je bio među najboljima. Nikad nije rekao: ‘Ne mogu, neću’. Nalazio je vremena za sve i svakoga. Gradonačelnik Vrbovca nam je došao izraziti sućut i proglašen je dan žalosti u gradu - govori za Jutarnji list ujak poginulog, Tomislav Bencarić dok prebire uspomene s Lukom.
A njih je, dodaje, na pretek.
- Bio je dobričina samo takav - nastavlja dalje te otkriva kako je Luka prošlog Božića okupirao srce jedne Kristine koja živi u Njemačkoj i koja se zbog njega planirala preseliti u Hrvatsku.
- Upoznali su se nakon jednog roštilja. Bilo je to slučajno poznanstvo nakon kojeg su kliknuli toliko jako da su se sad htjeli i zaručiti. Naime, 11. svibnja Lukina sestra ima rođendan pa je to ujedno bio povod za okupljanje i objavu zaruka. Luka je imao snove koje je ostvarivao. Letenje mu je oduvijek bio važan san koji je pretvorio u realnost, a pomagao je i kolegama - zaključuje ujak.
Rado pomagao
Luka je bio član vatrogasnog društva od 2007. godine i to je, zapravo, obiteljska tradicija.
- Vijest me dočekala u polju kad me nazvao tajnik DVD-a. Mještani su se odmah spontano okupili na cesti. Bio je to potok tuge vidljiv na svakom metru Peskovca. Mi kao selo živimo jedni za druge. A Luka je itekako ostavio trag.
Nakon što smo čuli tragičnu vijest, nismo imali snage otići njegovoj obitelji, ali ćemo večeras svi iz DVD-a otići obitelji izraziti sućut, a na dan sprovoda, nakon što vojska odradi svoje, mi vatrogasci ćemo lijes spustiti na posljednje počivalište u Rakovcu - otkriva za Jutarnji predsjednik DVD-a Siniša Jagatić.
Pritom se prisjetio nemilog događaja od prije dvije godine kada je Lukin otac kasnio na vatrogasnu skupštinu.
- Mladen je tad bio naš tajnik. Skupština samo što nije počela. Svi smo se skupili, a on je kasnio što je bilo čudno za njega jer je uvijek bio točan. Njemu je pozlilo u kupaonici kuće. Imao je moždani i spašen je u zadnji čas.
Još se uvijek oporavlja. I ne znam kako će preživjeti gubitak sina na kojeg je bio neopisivo ponosan. Iz njega je, kao bivšeg pripadnika Gromova, frcao ponos - zaključuje Siniša Jagatić. Lukin susjed, prijatelj i vatrogasni kolega Mario Pavečić, pak, kaže da je Luka bio jako vedra osoba sa svijetlom budućnosti te da je rado pomagao svima i uvijek bio spreman na akcije DVD-a.
I u Zadru vlada velika tuga.
- Znam da u ovakvim trenucima to nekome može izgledati kao pretjerivanje i da svi o preminulom žele reći samo najbolje, ali Marko je uistinu bio izvrstan mladić, vojnik i prijatelj - kaže nam jedan od kolega Marka Novkovića, natporučnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji je također izgubio život u padu školskog vojnog zrakoplova u četvrtak poslijepodne u Biljanima Donjim kod Benkovca.
Rodbina iz rodnog kraja Luke Jagatića pokazuje njegove fotografije
Riječi hvale
Novković je rođen u Melbourneu 1989. godine, a živo je u Zadru. Diplomirao je 2013. godine kao pripadnik XVII. naraštaja vojnih pilota, a radio je kao pilot i nastavnik letenja. Ukupno je ostvario oko 800 sati naleta na avionima Pilatus PC-9M i Zlin P242L, a od 2019. godine postao je član Krila Oluje na poziciji vanjskog desnog pratitelja.
Prije toga je godinu dana proveo kao komentator Krila Oluje, bio je dio tima, putovao je s posadom na zrakoplovne mitinge, ali nije letio. Kad je godinu dana kasnije ušao među šestoricu pilota najpoznatije hrvatske zrakoplovne akrobatske skupine, Marko je samo potvrdio ono što se od početka kod njega vidjelo, da je izvanredan pilot.
- Kao nastavnik na Zlinu i Pilatesu iz sebe je ostavio nekoliko generacija pilota. Nikad nitko o njemu nije rekao ništa loše, samo riječi hvale. Marko je bio stvarno poseban, drukčiji, jako pozitivna osoba. Poručnika Luku Jagatića nisam poznavao, ali ovo je tragedija koja će se svima nama duboko usjeći u srca i pamćenje - kažu nam njegove potresene kolege koji su nas zamolile da im ne otkrivamo identitet.
Energija
U samo nekoliko mjeseci ovo je drugi tragičan slučaj u kojem su stradali vojni piloti iz Zemunika. Krajem siječnja u padu helikoptera Kiowa Warrior kod otoka Zlarina poginuli su bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina.
- Je li nas strah? Mi smo profesionalci, najbolje se osjećamo u zraku i leteći. Svako od nas je pogođen. Teško mu je i mora proći proces žaljenja, ali nitko u postrojbi nije u strahu od letenja. Niti će to utjecati na naše iduće zadatke i letove - poručuju Markove kolege piloti iz Zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u Zemuniku.
- Osmijeh, osmijeh i samo osmijeh. To je ono što biste prvo primijetili kod Marka kad biste ga upoznali. Imao je neobjašnjivo pozitivnu energiju kojom bi odmah zarazio društvo u kojem je bio. S njim nikad nije bilo dosadno! Jednostavno je bio divan prijatelj, dobar, iskren, uvik tu za čovika kad ga triba. Ma pomogao bi svakome, i onome koga prvi put vidi - rekao nam je jedan bliski prijatelj Marka Novkovića koji ne može sakriti tugu i šok zbog prerano izgubljenog prijatelja.
Dodao je kako je Marko obožavao Zadar, što je i jedan od razloga zašto se vratio iz Australije, ali i svu prirodu koja okružuje grad.
- Uvik je bio spreman na neke avanture, nije imao mira: često je morao negdi odlaziti u otkrivanje ljepota naše županije i zemlje. Bio je tipični avanturist, željan adrenalina, što valjda dolazi s pozivom pilota. Znao je, primjerice, sjesti na bicikl i s prijateljima voziti do Italije zbog koncerta Brucea Springsteena. Kad nije letio, opet je htio biti visoko, zato je vjerojatno obožavao planine i planinarenje - priča ovaj prijatelj koji je i sam često s Markom odlazio na izlete.
A baš Markov Instagram profil potvrđuje sve to: zgodan mladić, pun energije sa širokim osmijehom visi na konopu negdje visoko između dvije litice i smije se životu. Svaka fotka je slikana s nekog atraktivnog mjesta, s kojeg pogled puca daleko. Savršene fotografije njegovog profila kao dokaz još jednog Markovog talenta u nizu.
Volio je on i more, pa je tako često odlazio tražeći zabačene, još neistražene dijelove naših otoka. Ronio bi i s guštom fotografirao sve, kako bi opet, nesebično, tu ljepotu podijelio s drugima. I njegova je dugogodišnja djevojka Lucija često bila pratnja na njegovim brojim avanturama. Jednostavno, bili su savršen spoj.
- On je bio čovik ipo. Što još reći... Teško je, ne nalazim riči... Ovo je jednostavno tragedija od koje ćemo se svi još dugo oporavljati. Slobodno napiši, u ime svih ljudi koji su ga poznavali, da je to jedna od onih osoba koje sretneš samo jednom u životu, a ne zaboravljaš nikad... - zaključio je.
Od Marka su se putem društvenih mreža oprostili brojni njegovi prijatelji i kolege, dijeleći fotografije s njim i razne anegdote.