Preminuo je Željko Tutunović (66), pravnik, kontroverzni poduzetnik i glazbeni menadžer najpoznatiji po hitu "Duda" koji je napisao za bend "Fantomi", ali i čest gost stranica crne kronike zbog bespravne gradnje i impozantnog niza prevara za koje mu se sudilo u brojnim procesima.
Od Tutunovića se u subotu na Facebooku oprostio Robert Mareković, radijski voditelj i pjevač, frontmen "Fantoma".
"Preminuo je Željko Tutunović, prvi manager Fantoma. Da njega nije bilo ne bi vjerojatno bilo ni Fantoma, a ni moje preostale karijere. Hvala Tuta, počivao u miru", napisao je Mareković na svojem Facebooku.
Zanimljivo je da je upravo Tutunović napisao pjesmu "Duda", koja je bila prvi singl s prvog albuma Fantoma. To je pjesma koja je lansirala bend u sam glazbeni vrh ovih prostora, a koja je ujedno i ostala najveći Tutunovićev hit.
Robert Mareković je kasnije prepričavao kako mu je u to vrijeme glavni uzor bio James Dean, pa mu se ta pjesma baš i nije sviđala.
Kad je počeo rat, članovi Fantoma su redom završili u vojsci pa je Tutunović osnovao nove Fantome, zbog čega je s originalnom postavom bio na sudu, no na koncu su se prijateljski nagodili.
Tutunović je posljednjih godina često objavljivao na svojem YouTubeu, gdje bi pjevao, svirao, recitirao i pričao ispred kamere. Vodio je i školu gitare.
Govorio je kako su njegove pjesme "namijenjene odraslim i punoljetnim osobama koje imaju smisla za humor", a često se radilo o lascivnim tekstovima.
O Tutunoviću bi tu i tamo pisali i srpski mediji, koji su se osvrtali na njegov kantautorski rad.
"Zagrebački muzičar kantautor Željko Tutunović jedna je od zanimljivijih i viralnijih pojava na 'balkanskom' YouTubeu, a da pritom nije ni pravi narodnjak, ni pop-folker, ni kvazi reper. Željko sam piše svoje pjesme, komponira muziku i svira ih na gitari", pisali su o njemu Srbi.
Na istome YouTube kanalu je objavljen i in memoriam Željku.
"Bio je čovjek koji je uvijek bio zabavni "lik" u društvu - još od rane mladosti, umjetnik, čovjek osebujnog karaktera, poduzetnik i inovator. Tokom svojeg života dao je desetke inovacija, no većinu nikada nije uspio u potpunosti ostvariti. Ono što je uistinu volio jest glazba, stvaranje glazbe, performans, sviranje gitare. Skladao je i uglazbio više stotina pjesama", piše tamo.
Stoji i da je vodio udrugu za zaštitu životinja i udomio više od 200 pasa - potpuno samostalno.
"Pse je najčešće udomljavao iz manjih hrvatskih sela, te ih dalje udomljavao građanima Zagreba. Pretkraj života najpoznatiji je po sviranju gitare na ulicama Zagreba te po svojim pjesmama prožete humorom. Mozak mu je cijeli život radio sto na sat i nikada nije odmarao. Zanimljivo je da je i u trenucima teške bolesti znao raditi teške fizičke poslove u vlastitom dvorištu, jer nije mogao mirovati. Nitko ga nije mogao zaustaviti. To je Željko. Cijeli život bio je u potrazi za nečim većim", piše pod emotivnim videom s fotografijama.
Prevario stotine lakovjernih građana
Željko Tutunović početkom 90-ih bio je često na stranicama "crne kronike" zbog postupaka radi prevara stotina lakovjernih građana počinjenih na osebujan način. Ti su sudski postupci potrajali sve do kraja prvog desetljeća ovog stoljeća.
Jedan od najdugovječnijih postupaka za prevare protiv Tutunovća bio je nepravomoćno okončan 30. lipnja 2008. godine kada je osuđen na osam godina zatvora jer je više od stotinu građana prevario prodajući im mini-garsonijere na zagrebačkoj Trešnjevci. Na objavu presude nije došao jer bi ga "sprašili" u Remetinec, gdje je tih 90-ih povremeno boravio. Najavio je da se neće pojaviti na objavi presude jer, kako je rekao, "ne želi pasti u nesvijest" kad čuje kaznu. Kontroverzini građevinski poduzetnik, skladatelj, "učitelj gitare", plastičar, sve to bila su zanimanja čovjeka za kojeg se pisalo da bi njegov sudski spis mogao poslužiti kao literarni predložak hrvatskog Ostapa Bendera.
Sudac Nenad Lukić koji ga je osudio bio je i još dobrohotan prema Tutunoviću s obzirom na broj građana koje je prevario prodajući im stanove sagrađene bez ikakvih dozvola, ali su i prevareni lakovjernošću pridonijeli uspješnosti Tutunovićevih prevara, ali je izigrao i njega tijekom postupka. Sve je počelo oglašavanjem prodaje "jeftinih i lijepih garsonijera" i to je bio mamac na koji su se javljali naivni kupci i sklapali kupoprodajne ugovore. Tutunović je sa svojim tvrtkama bio izvođač radova. Međutim, poduzetnici gotovo niti za jedan svoj objekt nisu imali građevinsku niti lokacijsku dozvolu, pa su se već sagrađeni objekti počeli rušiti. A naivni kupci počeli tražiti svoje kvadrate ili povrat novca.
Filozofija prevara
- Bez velike naivnosti oštećenih ne biste ni uspjeli prevariti tolike ljude - rekao je sudac Lukić, objašnjavajući svoju odluku. U toj rečenici sažeta je cijela "filozofija" prevara čovjeka kojem se ne može poreći da je bio inteligentan i uporan u prevarama, a slatkorječiv i uvjerljiv u obećanjima, i to u vrijeme koje mu je izuzetno pogodovalo. Samo suđenje bilo je obilježeno brojnim ekscesima kontroverznog građevinara.
Neprestano je upadao u riječ sucu, svjedocima, optuživao cijeli državni vrh da su ga uništili jer su "sredili" da ne dobije građevinske dozvole, a na koncu se krajem 2007. godine javio iz pritvora u Remetincu rekavši da je već deset godina žrtva pravosudnog reketa te da ga u "ropskom odnosu" drži - njegov odvjetnik. Jedan od razloga zašto je suđenje za višemilijunsku prevaru trajalo čak osam godina jest i to što je već pravomoćno osuđivani prevarant izigrao suca. Sucu je rekao, s obzirom na to da se saslušavalo oko 150 svjedoka, da će se složiti s čitanjem njihovih iskaza, na što na kraju nije pristao.
Tvrdio je da ga politički i privredni moćnici pokušavaju ukloniti s poduzetničke scene. Nakon što je izašao iz pritvora, čak je počeo po uličnim stupovima lijepiti plakate s kojih je tražio da ga se zaštiti od "korumpiranih advokata, sudaca tužitelja, novinara i drugih zločinaca". Kraj suđenja dočekao je bez odvjetnika.
Tutunović je kao potpuno nepoznat u svijetu biznisa iskrsnuo početkom devedesetih, u plejadi nazovi uspješnih biznismena, financijskih inženjera s pričom koja je bila isprazna, ali je držala vodu mnogima. Nadmudrivao se s građevinskim inspekcijama gradivši garsonijere od 12 kvadrata jer je "zaključio" da ta kvadratura ne iziskuje građevinske dozvole. Ali se preračunao. Uporni inspektori otkrili su višak kvadrata i srušili njegove "trešnjevačke dvorce".
Kasnije je uspio i svoje žrtve uvjeriti da je i on žrtva, pa su se neki kojima je uzeo novac čak i zalagali za njegovo puštanje iz pritvora. Željko Tutunović se još tijekom studija na Pravnom fakultetu počeo baviti proizvodnjom plastičnih predmeta. Nakon toga, u medijima se pojavljivao zbog afere oko zapošljavanja invalida. Nakon toga okreće se bespravnoj gradnji. Koliko je u tome bio uporan svjedoči i da je nastavljao gradnju objekata bez ikakvih dozvola i nakon rješenja za rušenje.
Obogatio se na plastici pa posrnuo
Prije nego što je postao poznat po gradnji jeftinih stanova, Tutunović se obogatio radeći s plastikom. Unatoč početnom uspjehu, tržište je uskoro postalo zasićeno njegovim proizvodima, a Tutunović je zapao u dugove. Ubrzo je propao i list Novac koji je sam pokrenuo.
Uz ime tog kralja bespravne gradnje početkom 1995. godine vezala se još jedna afera. Naime, Tutunović je od Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja dobio pet milijuna kuna kredita za zapošljavanje invalida Domovinskog rata i hendikepiranih osoba, no otkriveno je kako se novac nije trošio namjenski, pa su protiv nekoliko tvrtki, među kojima je i Tutunovićeva, pokrenuti sudski sporovi radi povrata.
- Ma gospodine dragi, što je to pet milijuna maraka. Pa ja imam projekte vrijedne desetke milijuna maraka. To što sam dužan prava je sitnica.
Tim je riječima nakon jednog izlaska iz pritvora Željko Tutunović objašnjavao reporteru Jutarnjeg svoju poslovnu filozofiju i zabludu tijela kaznenog progona u odvjetničkom uredu Mate Matića. O milijunima maraka govorio je kao da je riječ o sitnici, a na upit kako misli namaknuti takvu svotu, davao je široka obrazloženja svojih projekata u kojima je samo on vidio tržišnu vrijednost. Kasnije je i svog odvjetnika optužio kao urotnika i reketara, ali hodočastio je i kod glavnih urednika svih medija s optužbama protiv novinara da ga ucjenjuju tražeći od njega po pet tisuća maraka za objavljivanje ili neobjavljivanje tekstova.