"Na sreću, ne spadam u one koji drhtavom rukom pišu oporuku. Nemam što naročito ostaviti osim iskustva i znanja. Iskustva su varljiva i rijetko vrijede nasljednicima, a znanje nitko ne smatra vrijednom imovinom."
Tako je početkom kolovoza, sluteći kraj ili samo tražeći efektnu stilsku usporedbu, započeo Josip Kregar, Kreg, kako su ga zvali prijatelji, svoju kolumnu u tjedniku Nacional u kojoj je britko i bez poštede i stranke i sebe secirao neuspjeh SDP-a.
Deset dana kasnije, samo dva dana prije smrti, ostavio je društvu još malo svoje "pokretne" imovine - posljednju kolumnu o Kninu na portalu autograf.hr, a potom prijateljima i javnosti da pokušaju dohvatiti taj duh, iskustvo i znanje skupljeno u 67 godina života i rada.
Josip Kregar bio je više od onoga što se iščitava u službenoj biografiji: profesor sociologije i sociologije prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu kojega nisu htjeli pustiti u mirovinu nego su mu produžili status do 70. godine, gostujući predavač u Ljubljani, Grazu i Yaleu, dugogodišnji predstojnik Katedre za sociologiju, u dva mandata dekan Pravnog fakulteta, član Rektorskog kolegija, nekoć čelnik Transparency International Hrvatska, nekoć predsjednik Upravnog odbora Instituta Otvoreno društvo - Hrvatska i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, jedan od direktora seminara "Economy and Democracy" u Inter-univerzitetskom centru u Dubrovniku.
Uz sveučilišnu karijeru, ostao je trajno inficiran politikom - Vladin povjerenik za Grad Zagreb, kao konkurencija Milanu Bandiću na izborima 2009. godine ušao je u drugi krug i prešišao HDZ-ova Jasena Mesića, zastupnik u Gradskoj skupštini i njezin potpredsjednik. Za one koji su ga cijenili - punokrvni autor knjiga, kolumni, ali i zakona, nacionalnog programa suzbijanja korupcije 2001. i 2006., strategije reforme javne uprave. Široj javnosti koja ga je mogla vidjeti u prosvjedima za Varšavsku usjekao se kao gorljivi borac protiv korupcije i zagovornik društvene pravde i humanizma - glas društvene savjesti. Za političke neistomišljenike - ikona antifašističke ljevice. Za prijatelje, kako kaže Drago Pilsel, baš pažljiv i uviđavan, jako se trudio da ne povrijedi tuđe osjećaje.
Rođen 1. siječnja 1953. godine u Ogulinu, gdje će biti i sahranjen, Kregar je diplomirao sa 23 godine na Pravnom fakultetu na kojemu je zapravo proveo cijeli svoj život, isprva kao asistent, na njemu je doktorirao i ostavio ozbiljan trag kao autor niza knjiga s područja lokalne uprave i samouprave, korupcije, sukoba interesa i ljudskih prava.
Profesor Ivan Koprić pod teškim dojmom vijesti da je ostao bez kolege, Krega koji se uspio oporaviti i od moždanog i od srčanog udara i nastavio boriti, pisati i govoriti jednako srčano kao i prije, pamti kako je branio svoju doktorsku disertaciju pod nazivom Devolucija upravno-političkog sustava Gane: "Kreg je volio raditi na sve strane, imao je golemu znatiželju i energiju pa se i obrana doktorata malo odužila. Kad su ga konačno 'priveli' da dovrši posao bilo je vrlo vješt i argumentiran u obrani. Vjerujem da ga je Eugen Pusić zarazio tom temom, tada je Gana bila na pozitivnoj razvojnoj stazi zemalja u Africi..."
Premda je račlao i 'kotrljao' slovo r - to mu nije bila zapreka da postane zavodljiv govornik. Izvrsne govorničke vještine obilježile su i Koprićev prvi susret s Kregarom davnih osamdesetih:
"Kao student došao sam kod Eugena Pusića i zamolio ga da govori na tribini o birokraciji. Pusić je pristao, ali je organizirao cijelu ekipu: Stipu Ivaniševića, Milana Ramljaka i Josipa Kregara da govore, a bogme je i mene zadužio. Kregar je tada bio asistent, a svoje je izlaganje započeo s anegdotom kako je u vojsci gradio igralište koje se brzo pretvorilo u vaterpolo teren; imao je dar književnog izražaja, pričao je napeto i duhovito, svi su zašutjeli, tek kad se uvjerio da je dobio pažnju publike krenuo je s temom o disfunkciji birokracije...", prisjeća se Koprić koji kaže da je Kregar manijakalno čitao. To dobro zna jer svaki put kad u knjižnici neke knjige ne bi bilo uvijek bi dobivao isti odgovor: 'na čitanju je kod Kregara'.
Kao najbolju od brojnih Kregarovih uloga Koprić ističe ulogu dekana koja se poklopila s bolonjskom reformom. Tada su ga na faksu u zezanciji proglasili 'glavnim kadrovikom': "Silno se angažirao da se reforma uz sve mane provede dobro i stalno je upozoravao da se ne smije srljati u eksperiment, da su za reformu potrebni kvalitetni mladi ljudi i tome zahvaljujemo što je sveučilišna zajednica otvorila nova radna mjesta."
"Uf! Rušio me dva puta iz sociologije - nije se baš dao impresionirati. Zauvijek ću pamtiti kako je 2000. nakon smjene vlasti išao biciklom na posao, s torbom preko ramena, kao naznaka moderne Hrvaske. Možda nije imao dramatično važnu ulogu na političkoj sceni, ali bio je važan glas savjesti društva", procjenjuje jedan njegov stari student.
Njegovi prijatelji smatraju da je Kregarovim životom ipak dominirala znanost i racionalnost bez obzira na izlete u politiku i izdvajaju široj javnosti manje poznati rad, ekonomska analiza prava, napisan po povratku iz Amerike kao jedan od najboljih domaćih radova s tog područja. Da je doista težio moći, mogao se izboriti za poziciju u izvršnoj vlasti, premda po karakteru nije bio dobar materijal za stranačkog vojnika. Kažu da je Kregar bio usmjeren prema pozitivnim vrijednostima, da je previše volio predavati, biti sa studentima da bi se toga odrekao. Od toga nije odustao ni kad je kao nezavisni kandidat na listi SDP-a osvojio saborski mandat 2011. godine.
Zbog nezadovoljstva stanjem u SDP-u napustio je Klub, nekoliko godina kasnije udružio snage s Ivom Josipovićem i osnovao "Naprijed Hrvatska" da bi se lani opet vratio na Iblerov trg i postao kooptirani član Predsjedništva SDP-a. Na posljednjim izborima u kampanji Restart koalicije zazivao je reformu pravosuđa. Tada se rado odazvao novinarskom pozivu da je pojasni: "Samo mi dajte malo vremena - da složim policu za knjige iz Ikee." Čekanje se odužilo pa smo ga opet nazvali pitajući je li nas zaboravio: "Ma kakvi, al' za ovo trebaju dva faksa, petljam, sve sam krivo izmjerio i povjerovao u dimenzije koje mi je žena dala", šalio se Kregar.
Drago Pilsel hvali Kregara kao najpreciznijeg autora na svom autografu.hr: "Otkad je 2015. godine počeo pisati tjedne kolumne niti jedan jedini put nije se dogodilo da pregazi deadline. Bio je kao urica - predavao bi tekst u srijedu u sedam ujutro, jako, jako rijetko, kad bi bio na putu ili godišnjem, u 11 sati. Kad je lani morao u bolnicu možda to ne bi ni spomenuo da nije imao obvezu pisanja, pa mi je za svaki slučaj napisao dvije kolumne unaprijed", govori Pilsel i dodaje:
"Pouzdan i talentiran - njegova je rečenica bila pitka, duhovita i sarkastična, secirao je probleme snagom argumenata, maestralno, na pametan se način rugao vladajućima, razmontirao vladavinu Milana Bandića... Veliko je i široko bilo njegovo znanje. Bio je elokventan, i dobar komunikator, ali i sjajan pedagog, on je okupio ovu ekipu oko Tomislava Tomaševića. Osim što smo zajedno osnovali stranku Naprijed Hrvatska, s Kregom sam se zbližio kad sam radio knjigu o svom ocu - on je to doživljavao emotivno jer je i sam imao slojevitu priču sa svojim ocem."
Brojni kolege opisuju kako je za politiku kao kritički raspoložen intelektualac bio kontraindiciran: bez dlake na jeziku, nesklon dogmatiziranju. I prezirao je šutnju. Šutnji je posvetio cijelu jednu knjigu u čijem je predgovoru zapisao: "Kukavice će postati heroji, a laži istine. Još gore, heroji će biti proglašeni kukavicama... Bit će bolje šutjeti nego objašnjavati da su se ideje izjalovile, namjere pokvarile i da smo šanse propuštali najviše zato što nismo vjerovali da se ipak može bolje..."