Svakog jutra iznova ista scena. Točno u šest sati Stanko otvara oči, odijeva se, odlazi u toalet pa uz pomoć štake koju je dobio nakon operacije bedrene kosti nastavi do kuhinje gdje će pristaviti kavu.
Ispred sebe postavi fildžan, lijevo od njega u jedan štamprlek ulije malo domaće petrinjske rakije, iz frižidera izvadi mlijeko pa pričeka da se kava koja je tek zamirisala slegne.
Tek što je rastoči, na staklenim vratima koja od dnevne sobe vode do dvorišta ispunjenog cvijećem i voćkama zaredaju se dobro znani zvuci, prijateljska melodija koja svakoga jutra iznova označi početak novog dana i kojoj se ovaj umorni starac baš svaki put jednako obraduje.
Prvo, dakle, začuje zvuke nalik na škripu, potom dva-...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....