Premijer Andrej Plenković u izbornoj je noći poručio da očekuje tvrdu kohabitaciju s izabranim predsjednikom Zoranom Milanovićem “u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i zakonom”.
Dakle, zajedno će egzistirati (da ne ulazimo u druga značenja) Zoran Milanović i Andrej Plenković, a na čelu države će i dalje biti dvije osobe koje su karijeru počele u Ministarstvu vanjskih poslova nakon što ga je 1993. godine preuzeo Mate Granić. Milanović, koji je stariji, dolazi kao pripravnik s Trgovačkog suda 1993. godine, a godinu dana kasnije i Andrej Plenković. Njihovi se putovi u tadašnjem MVP-u nisu previše križali.
Stepenica prema vrhu
Milanović već 1996. godine odlazi u Bruxelles, dok je Plenković sve do 2002. godine u Zagrebu. Milanović se primarno bavi pitanjima NATO-a, a Plenković EU-a. Dio tog razdoblja vodio je ured Ivana Šimonovića, tada zamjenika ministra, zatim je bio u odjelu za analitiku, da bi potom postao najmlađi načelnik odjela - i to za EU. S druge strane, Milanović je bio u Bruxellesu u doba kad su vrata NATO-a bilo dosta čvrsto zatvorena, a glavnu riječ u misiji vodio je ambasador Janko Vranyczany-Dobrinović, pa je mirno mogao završiti poslijediplomski studij u Bruxellesu.
Ako bi se radila procjena tih šest godina, vrlo je lako donijeti zaključak: Plenković je ostavio bitno dublji trag u MVP-u i ostao zapamćen kao izuzetno radišan, duboko posvećen poslu i stručan.
Milanovićevi su rezultati bili manje opipljivi i zato je malo koga začudila njegova odluka da se u prosincu 1999. godine uključi u SDP i baci u političke vode. MVP je očito vidio kao samo jednu dionicu na svom putu prema političkom vrhu. Plenković je, s druge strane, posao u diplomatskoj službi smatrao svojim profesionalnim ispunjenjem. Iako je i on, nedvojbeno, izuzetno ambiciozan. Ulazak Andreja Plenkovića u HDZ može se dijelom objasniti i okolnostima: dolazi vlada koju će voditi Zoran Milanović. Jasno mu je da u tim okolnostima više neće moći profesionalno napredovati, iako ga je Vesna Pusić tada molila da ostane u MVEP-u. No, Plenković je sebe vidio na njezinom mjestu, da bi kasnije došao na Milanovićevo.
Divlji brak
Možemo očekivati da će “divlji brak” dva uspješna studenta prava biti uistinu divlji. Možemo se nadati da se Milanović neće miješati u predsjedanje EU-om, ali ne treba sumnjati da će koristiti svaku priliku da Plenkoviću kao premijeru zagorča život. Što će ovome, kad se uzmu u obzir unutarnje turbulencije u HDZ-u, predstavljati dodatni problem jer mu neće smjeti ostati dužan. Da ga desničari ne bi proglasili slabićem.
Jedno od mjesta sukoba svakako bi mogla biti politika prema BiH. HDZ BiH već se jučer oglasio i rekao kako očekuje da će “službeni Zagreb nastaviti podupirati zahtjeve tamošnjih Hrvata u ostvarenju jednakopravnosti i približavanju zemlje EU”. Jer, Željko Komšić, hrvatski član Predsjedništva BiH koji nije član HDZ-a BiH, već je bivši član SDP-a BiH, u izbornoj je noći poručio: “Iskreno želim da Zoran (Milanović) nađe novi put i snagu da bude drugačiji od svega do sada, svima je takav potreban”. Stvar je vrlo jasna - Milanović mora službeno kontaktirati Predsjedništvo, dakle i Komšića.
Dva alfa-mužjaka
U kojoj će mjeri u svom pristupu BiH marginalizirati HDZ BiH? Tako je djelovao Stipe Mesić, ali nije Ivo Josipović, što bi Plenkovića dovelo u situaciju da brani stavove HDZ-a BiH. Tu je i pitanje odnosa prema Mađarskoj, gdje je Milanović prigovorio prejakim vezama s Viktorom Orbánom. Iznio je i negativan stav prema Inicijativi triju mora. Pitanje je hoće li Plenković, koji joj nije bio sklon, stati u obranu Inicijative ako joj Milanović odluči okrenuti leđa?
Kohabitacija je, kao i svaki brak, samorazumljivo burna. Dva alfa- mužjaka u takvim će okolnostima situaciju sasvim sigurno učiniti izuzetno dinamičnom, neki bi rekli zabavnom, a svi se pitaju hoće li iz toga izaći i neka korist za Hrvatsku.