Protiv Franje Gregurića, nekadašnjeg hrvatskog premijera, bivši pomoćnik ministra obrane Markica Rebić u intervjuu za Jutarnji list iznio je niz optužbi i ustvrdio kako je bio dio skupine koja je željela rušiti predsjednika Tuđmana.
Prvi dio intervjua pročitajte OVDJE
Drugi dio intervjua pročitajte OVDJE
Pritom je kazao kako mu je predsjednik Tuđman u četiri oka kazao kako je Gregurić "najveća hulja". Franjo Gregurić pismenim se putem očitovao o Rebićevim navodima. Njegovu izjavu donosimo u cijelosti.
- Tvrdnje bivšeg obavještajca Rebića o namjeri smjene predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana od strane članova Vlade demokratskog jedinstva, potpredsjednika vlade dr. Granića, ministra dr. Hebranga i ministra Šuška te mene osobno su neistinite i klevetničke.
Većina spomenutih bili su u periodu 1990.-1995.g na različitim izvršnim funkcijama u Hrvatskoj. Predsjednik Tuđman bio je pragmatičan političar i državnik, prema kojem smo se uvijek odnosili odgovorno i s poštovanjem. Birao je vrlo pažljivo svoje suradnike, bez obzira na političku pripadnost, ali vodeći brigu prvenstveno o njihovim dokazanim sposobnostima na prethodnim poslovima, ali i u skladu s aktualnim potrebama zemlje koja je tada bila u ratu. Za vrijeme mandata Vlade demokratskog jedinstva, prve višestranačke vlade, Hrvatska je međunarodno priznata 15.01.1992 te u ljetu iste godine postaje članica UN-a.
Neshvatljivo je povezivati mene, Granića, Hebranga i Šuška te druge spomenute osobe za rušenje predsjednika Tuđmana. To može samo osoba bez morala i poštovanja prema svima spomenutim. Suradnja s Tuđmanom počela je 1990.g i trajala je na različitim funkcijama do kraja njegovog života. Naša suradnja je bila uvijek iskrena i vrlo otvorena uz obostrano poštovanje.
Po dovršenju mog mandata, Predsjednik me je imenovao za Posebnog i opunomoćenog veleposlanika za BiH, znajući da je ugled predsjednika prve višestranačke vlade povoljan u pregovorima u BiH, s naglaskom na jačanje gospodarske suradnje. Postepeno je vraćeno povjerenje u gospodarskim krugovima, konkretnim ugovorima o energetici i prometu, o čemu postoje pismeni izvještaju u Uredu predsjednika i ministra vanjskih poslova. Logično je da se u ratno vrijeme, a to je bilo ratno vrijeme, imenuje osoba apsolutnog povjerenja za tako odgovoran zadatak.
Vrijedi podsjetiti da je na početku stvaranja Hrvatske, u vrijeme obrane teritorija, bio pokušaj destabilizacije, traženjem ostavke predsjednika države i predsjednika vlade, 1991.g u tijeku najžešćih borbi za Vukovar. Stabilan položaj predsjednika države nije bio upitan do kraja njegovog života.
Čini se da je na pomolu " detuđmanizacija", ali sada Tuđmanovih suradnika. Pakiraju se nevjerojatne konstrukcije i diskvalifikacije, čime se u biti dovodi u pitanje i postavlja sumnja u ispravnost politike dr. Tuđmana i suradnika koje je birao.
Iz intervjua obavještajca Rebića proizlazi sumnja u doprinos ljudi koji danas nisu među živima, počevši od predsjednika Tuđmana, Šuška, Miljavca, Valentića, Šarinića i drugih koji su sudjelovali u stvaranju i građenju samostalne Hrvatske. Nečuveno ih je uzimati kao svjedoke svojih konstrukcija kad se oni više na iste ne mogu referirati.