Umirovljeni general-bojnik Josip Štimac, bivši zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, rekao je tijekom gostovanja u Dnevniku Hrvatske televizije kako je poznato da je letjelica koja je prošli četvrtak pala u Zagrebu dron ili besposadna letjelica Tupoljev 141.
- Što je bilo unutra, to će najbolje reći oni koji su sve to izvadili i mislim da to njima treba prepustiti. Špekulacije nisu potrebne i ne pridonose rasvjetljavanju stanja. Ona je predviđena da nosi dvije fotokamere, frontalnu i panoramsku, nosi infracrvenu kameru i nosi nekakav radarski senzor koji isto može nešto snimati. To se može izvaditi van i staviti nešto drugo. Imamo primjer iz našeg Domovinskog rata gdje smo mi u čudo od aviona An-a 2 stavili GPS za koji nitko tada nije znao. Isto tako se moglo dogoditi s ovom letjelicom, mogli su je nadograditi, mogli su staviti bilo što drugo - istaknuo je Štimac.
Na pitanje kada se govori o bombi teškoj 100 kg, govori li se o težini samog eksploziva, Štimac je odgovorio kako aviobombe, kao i sve druge bombe, imaju svoju košuljicu, eksplozivni dio, upaljač i druge stvari koje ovise o vrsti bombe.
- Ako je bomba od 100-120 kg, ne znači da ima isto toliko i eksploziva. Tu može biti oko 40 kg eksploziva - rekao je Štimac.
S obzirom na svoje letačko iskustvo u avionima za prikupljanje obavještajnih podataka govorio je o tome jesu li radarski sustavi mogli uočiti, i s kojim poteškoćama, tu vrstu letjelice.
- To je letjelica koja inače ima mali radarski odraz, manji od jednog kvadratnog metra. Međutim, radari koje posjeduju Rumunjska i Mađarska, posebno naši radari koji su jako dobri, oni to mogu otkriti, ali na određenim visinama: znači, ako ona leti ispod visine na kojoj radar otkriva, a visina ovisi o daljini od mjesta radara - istaknuo je Štimac za HTV.
- Domet radara na Sljemenu je do 450 km, no to je na nekim optimalnim visinama od 7-8 tisuća metara. Tu je i zakrivljenost zemlje i nije isto nalazi li se letjelica na 100 km ili na 400 km. Ako je letjelica letjela na manjim visinama nije morala biti viđena radarom. Malo je čudno da je ta letjelica uočena na mađarsko-hrvatskoj granici, to je nekakvih 70-ak kilometara. Ona je morala biti prije viđena da je letjela na toj visini. Mogla je letjeti i na manjim visinama i većom brzinom i nije mogla biti uočena nego tek tada kad je došla na veću visinu - objasnio je Štimac.