Zašto se ne dovrši procedura dodjele počasnog doktorata pokojnom Milanu Bandiću? (Vesnica Garašić); Koliko počasnih doktorata je Sveučilište dodijelilo USKOK-ovim osuđenicima? (Zorislav Antun Petrović); Zašto na ovakve skupove idete s odvjetnikom i plaćaju li porezni obveznici njegov angažman? (Marijana Puljak); Jesu li sudovi pravo mjesto za donošenje odluke o plagijatu u znanstvenoj zajednici? (Vlatko Silobrčić); U svom izlaganju se niste dotakli teme što Sveučilište poduzima da se korupcija spriječi (Nikola Grmoja); Ima li Rektorat doista 215 ljudi i jeste li doista u svom mandatu zaposlili 87 novih (Krešimir Planinić); Ima li Zagrebačko sveučilište obveze podnošenja Saboru izvješća o svom radu i kad je to zadnji put napravilo (Željko Jovanović)...
To su samo neka od pitanja koja su u dvoipolsatnoj raspravi postavljena rektoru Sveučilišta u Zagrebu Damiru Borasu na tematskoj sjednici pod nazivom "Korupcijski rizici u znanosti i visokom obrazovanju", s posebnim naglaskom na kriterije zapošljavanja, sprečavanje nepotizma, radni odnos nakon navršenih 70 godina života, napredovanja u znanstvenim zvanjima te transparentnosti kriterija trošenja sredstava.
Sjednicu je organiziralo Nacionalno vijeće za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije, a odazvali su se, uz ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa, akademik Vlatko Silobrčić, Sanja Barić, pomoćnica rektorice za institucijske kapacitete i politike Sveučilišta u Rijeci, kao i predstavnici sindikata Vesnica Garašić, Ana Petošić, Vlatka Vukelić...
Sanja Barić smatra da napetosti u praksi izaziva autonomija znanstvenika s jedne strane te državna kontrola trošenja sredstava iz proračuna s druge. Vjeruje da ravnotežu između te dvije strane nije moguće postići propisima, nego odgovornošću i institucijskom klimom koja će jačati povjerenje u institucije. Upozorila je da jedino hrvatsko sveučilište ima takvu organizaciju u kojoj sveučilišta nisu integirana: "Rektorska pozicija je najbolja pozicija u Hrvatskoj, odlučujete kojem dekanu i Sveučilištu ćete što dati i pritom vas štiti Ustav. Rektorski zbor: kako to gordo zvuči..."
Gašenje Odbora za etiku
Glavni problem hrvatske akademske zajednice za Silobrčića je zatvorenost u sebe zbog čega ne postoje uvjeti da se provede poštena recenzija znanstvenog rada koja se u praksi svodi na copy-paste. Kao predsjednik Odbora za izdavačku djelatnost shvatio je, kaže, da njome vladaju interne skupine koje nameću svoja načela. Izračunao je da se 200 časopisa financira državnim novcem, kako tvrdi, sasvim u neskladu sa znanstvenom produkcijom.
"Kad sam pokušao uvesti neki red, računajući da je znanost međunarodna i da samo takav časopis ima pravo dobivati novac od države ta priča je završila tako da smo nas trojica koji smo pokušali promijeniti praksu dobili nogu", ispričao je Silobrčić i upozorio kako se ugasio Odbor za etiku te da ga je teško oživjeti jer je teško pronaći ljude s kičmom. "Dok politika ne bude u stanju sazrijeti do mjere da ima neovisna tijela nećemo izaći iz korupcijske mreže", rekao je Silobrčić i kao loš primjer naveo znanstvenika koji je napredovao tako da je knjigu preveo s engleskog i proglasio je svojom, a njegova matična institucija u tome nije vidjela ništa strašno: mlad je, reći ćemo mu da to više ne radi.
Radovan Fuchs najavio je promjene kroz izmjene Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, kojima će se jasno definirati dobna granica do koje se može ostati u akademskoj zajednici. Fuchs se zalaže za pojednostavljivanje načina izbora za nastavna zvanja koji je sad "maksimalno zakompliciran" i "nije dobro da netko čeka po deset godina, pet bi bilo bolje rješenje i da se zvanja stječu automatizmom nakon provjere kriterija".
Vesnica Garašić naglasila je u ime Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja da je korupcija dubok problem jer utječe na razvoj kompletnog društva i izdvojila je dvije razine akademske korupcije. Na prvoj, nižoj, nedolična su ponašanja vezana uz prodaju ispita, diploma, plagijata i to je vrsta korupcije kojoj se suprotstavljamo. No, posebno je problematična ona na visokoj razini koja obuhvaća dobro umrežene grupe visoko pozicioniranih osoba što završava loše: netransparentnim poslovanjem, nezakonitim zapošljavanjima...
"To je teško uočiti i dokazati. A ako ste imali sreću i uspjeli dokazati onda ostaje i problem sankcioniranja - akademska zajednica je visoka hijerarhijska struktura u kojoj vlada velika ovisnost. Razlog zašto o korupciji nismo ništa rekli jest taj što visoko pozicionirane osobe uživaju jaku zaštitu politike i sudstva...", rekla je Garašić.
Optužbe za nezakonita zapošljavanja
Kao pravnica sindikata, Ana Petošić na dnevnoj bazi svjedoči da je granica korupcije u hrvatskoj akademskoj zajednici davno probijena, većina pritužbi odnosi se na pravila i sustav zapošljavanja.
"Nema promjena dok se ne izgradi institucionalna kultura", upozorila je i navela da je, kako tvrdi, radni odnos prorektora Ante Čovića bez pravne osnove primjer korupcijskog postupanja. Predbacila je Borasu da krivo tumači odluku Visokog upravnog suda koja se na Čovića uopće ne odnosi. Odvjetnik Sveučilišta Denis Bajs uzvratio joj je da su za Čovićevo zapošljavanje stav zauzeli Rektorski zbor i Visoki upravni sud, te da se još dva postupka vode pred radnim sudom i prozvao ju je: "Vaš sindikat je jedini sindikat koji je osuđen i platio je naknadu štete zato što opetovano govorite da Sveučilište postupa nezakonito". Petošić mu je uzvratila da akt o sistematizaciji radnih mjesta na Hrvatskim studijima ne postoji i da joj ne treba sudska presuda da bi znala da su zapošljavanja tamo bila nezakonita.
Željko Jovanović zapitao je ima li smisla ukazivati na korupciju "ako smo kao Vijeće nevažni. Hrvatska je sramota da Odbor za etiku već četiri godine ne postoji!"
Rektor Boras rekao je da mu je drago što su sudionici došli pred instituciju osim jednog slučaja, to se valjda odnosilo na Silobrčića koji ga javno kritizira. Boras je naveo financijske probleme Sveučilišta u Zagrebu koje nema dovoljno novca unatoč 353 godine postojanja. Smatra da znanost u Hrvatskoj treba biti tretirana kao i u ostatku Europe koja izdvaja 2,1 posto svog BDP-a dok se u Hrvatskoj svodi samo na 1,1 posto.
"Po Statutu imamo pravo zapošljavati unutar proračuna, nismo ga nikad probili, nitko ne može rektoru reći: zaposli ga na ovom, a ne onom Sveučilištu, ali rektor i Senat odlučuju o tome kako se novac raspoređuje. Sve se treba rješavati dogovorom", ustvrdio je Boras koji smatra da se problem zapošljavanja neće moći riješiti bez promjena Zakona o radu. U Zagrebu postoje samo dva, tri profesora koji rade uz suglasnost Nacionalnog vijeća za znanost, a stariji su od 70 godina. Za produženje radnog statusa Anti Čoviću, medijski najkontroverzniji slučaj, rekao je da prema tumačenju Državnog inspektorata taj ugovor o radu nije sporan.
Kome Sveučilište podnosi izvješće
Odgovarajući na pitanja, Boras je ustvrdio da još uvijek nije sasvim razriješeno kome Sveučilište podnosi izvješće, Saboru ili Ministarstvu. "To je pitanje za pravnike, jer po zakonu osnivačka prava zadržava Ministarstva, a Sabor može osnivati Sveučilište, ali mu ne može naređivati. Izvješće smo dužni preko Savjeta dati Vladi", rekao je Boras.
Planiniću je odgovorio da Rektorat ima 213 zaposlenih i da ta brojka ovisi o potrebama posla, što je vjerojatno, kako je dometnuo, čuo od svog brata dekana PMF-a. Transparentno se zapošljava i proporcionalno veličini, pa imamo 6,7 puta manje zaposlenih od drugih, tvrdi Boras i žali se: "Pitate li direktore vrhunske tvrtke zašto imaju toliko zaposlenih", na što ga je Nikola Grmoja upozorio da Sveučilište nije privatna tvrtka. Marijani Puljak dobacio je Boras: "Vaš suprug bi mogao puno bolje govoriti o Sveučilištu od vas...".
Dalija Orešković tvrdi da nema borbe protiv korupcije bez sankcija i gubitka funkcije. Za nju je ideja da Milan Bandić dobije počasni doktorat nimalo častan presedan: "O aferama gospodina Borasa je neugodno i čitati, porazno je što nismo vidjeli sudski epilog, što Boras nije imao dovoljno časti da sam odstupi..."
Prorektoru Milošu Judašu smeta što se u raspravi o korupcijskim rizicima stalno ističe samo Zagreb, tvrdi da rektor nije specijalno zaštićena osoba koja može raditi što hoće i pojasnio da se u Bandićevom slučaju nije radilo o počasnom doktoratu za znanost nego kao zaslužnom građaninu. Boras se nadovezao i upozorio da taj postupak nije proveden do kraja.
Također je sudionicima zamjerio što ne barataju sa stvarnim podacima nego "izmišljenim novinarskim aferama, zašto me novinari nisu tužili sudu nego se samo nabacuju optužbama bez dokaza...", rekao je i podsjetio da je prošao kompliciranu proceduru da bi postao rektor. Spreman je, poručio je, odgovoriti na kritičke primjedbe, ali onih koji su pozvani da sude, "a to niste vi, nije ni sindikat nego sud".