Borna Ćorić ponovno osvaja titule. Nije ATP naslov, nego Challenger, ali prošlotjedna pobjeda u Parmi potvrda je da se 25-godišnji Zagrepčanin vraća na pravi put.
Kalvarija s operacijom desnog ramena, komplikacijama i rehabilitacijom trajala je predugo za igrača koji, otkad zna za sebe, živi i diše na teniskom terenu. Pet uzastopnih pobjeda stiglo je Borni kao infuzija, dokaz da je sve što je prošao imalo smisla.
- Stvarno mi nije bilo lako u ova tri mjeseca otkako sam se vratio na terene. Na prva tri ili četiri turnira moj tenis čak i nije bio toliko loš, ali nije bilo rezultata koje sam priželjkivao, a onda je nakon par tijesnih poraza pala i razina igre. Napokon sam malo dignuo formu, možda još to nisam onaj ‘stari ja‘, ali sam dosta blizu tome - rekao nam je Ćorić jutro nakon uspjeha u Italiji.
Kolutom parmezana nije se stigao počastiti, jer je odmah nakon finala krenuo za Zagreb i stigao u 2 ujutro, ali puno veći trofej za njega je injekcija samopouzdanja koje su mu dale pobjede u Parmi.
- Puno mi znače jer nisam znao kako će rame reagirati. A taj pravi test nije bio moguć sve dok nisam došao do polufinala i finala, odnosno kontinuiteta mečeva. Drago mi je i zbog rezultata i trofeja, no ipak sam najsretniji što se tiče ramena, da je u dobrom stanju i da mogu bez većih problema odigrati pet mečeva.
Otkad se vratio, Ćorić je na većim turnirima koristio zaštićeni renking. Ili, njegovim riječima, "bacao ih je u vodu" budući da se nije baš nakupio bodova. Odluka da se spusti na Challenger razinu bila je logičan korak.
- Nije mi bilo drago jer sam se nadao da ću skupiti bar 300 ili 400 bodova na ATP turnirima, ali nije mi ni toliko teško palo. Prihvatio sam to kao činjenicu. Trebali su mi mečevi i nije bilo puno razmišljanja. Uostalom, na ATP-ju nakon tolike pauze nije jednostavno doći do finala, a morao sam testirati rame.
Prvi put nakon tri godine nastupit će u Umagu, gdje je kao 17-godišnjak upisao svoju prvu pobjedu.
- To mi je i najdraža uspomena iz Umaga. Dobio sam Rogera-Vasselina, bio je to odličan meč, nevjerojatno sam servirao. Jako mi se drago vratiti jer mi je to omiljeni turnir. U Umagu se osjećam kao doma, volim doći i malo ranije i podružiti se s prijateljima, a obožavam i hranu tamo. Zadnji put kad sam igrao, nije baš bilo uspješno, nadam se da će ovog puta biti puno bolje.
Potrefi li se ždrijeb, finale između Ćorića i Alcaraza bio bi idealan scenarij.
- I meni isto! Zašto ne, ali treba ići korak po korak. Drago mi je da sam se barem malo vratio na pobjedničke staze, iako je jak turnir. O finalu ćemo razmišljati ako dođem do njega…
Za tjedan dana počinje Wimbledon, no Ćorić još uvijek nije siguran hoće li nastupiti u All England Clubu, budući da nema bodova u igri. Kaže da je bliže preskakanju travnatog Grand Slama nego putovanju na Otok.
- Igrao sam dosta turnira otkako sam se vratio, što mi nije bio prvotni plan jer sam rekao da ću početi polako. Ali kako je rame bilo bolje nego što sam očekivao, moja narav nije mi dala mira i morao sam ići igrati. Ovo je sad dobra prilika za male pripreme i odmor. Tim više što do kraja godine praktički više neću imati stanku, možda tjedan dana slobodno i to je to.