Mobitel se oglasio kasno navečer, malo prije 23 sata. Kad je tako, obično nije dobro. Pozivi u taj sat stresu vas, ne slute na dobro. Jave se sumnje, strah, piše Slobodna Dalmacija.
Javljaju moji iz Kaštela: ”Jesi čuo koja se tragedija dogodila...”. Tako je krenulo.
Naša dva Kaštelanina, iz Lukšića, braća Kovačev, Roko i Andrija. Poginuli. Zatrpala ih lavina. Ne možeš vjerovati. Tuga, jad.
Roko se nedavno oženio, 31 mu je godina, a Andrija se trebao uskoro vjenčati, on je pet godina mlađi. Pa gdje dvojica iz iste kuće!? Ostao je treći brat, pomorac. Momci koji su živjeli za svoje mjesto. Bez kojih bi turnir na male golove u Lukšiću bio nezamisliv. Bili su zaštitni znak "prvenstva svijeta na male branke", kako Lukšićani zovu turnir. Momci zbog kojih se dolazilo gledati utakmice.
Tuga, ajme. Ne daj Bože nikome! Ali, bar se Tonći spasio. Naš Sućuranin. I on je bio među sedam planinara u Sloveniji, ali on je preživio tu lavinu. Prvo se mislilo najgore, da je on među trojicom nastradalih, čak je prošla takva priča, ali nije. Javio se doma obitelji: ”Živ sam.” Sreća zbog spašenog života, tuga i suze zbog izgubljenih prijatelja.
Kaštelani su najavili da će proglasiti dan žalosti zbog pogibije dvojice mladih sugrađana. Nevolja se gadno zalijepila za ovu obitelj iz Lukšića.
Kao i za onu iz solinskog naselja Sveti Kajo odakle je treći nastradali Marijo, otac dvoje djece, 38 mu je godina, član Hrvatskog planinarskog društva Mosor. Živio je Marijo i u Mravincima, trenirao je aktivno judo u splitskom Studentu. Sportaš pravi.
Pomagao je nesebično gdje god je mogao, tako i pri obnovi planinarskog doma Umberto Girometta na Mosoru, oprostili su se od njega "mosoraši" dirljivom objavom na svojoj fejs stranici.
Na žalost, nisam se prevario. Kad mobitel zvoni u taj sat – nije dobro, piše Slobodna Dalmacija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....