– Ništa se nije promijenilo – mirno kaže Ivo Marić.
Kako ništa? – pita Slobodna Dalmacija.
– Lijepo. Ništa što smo dogovorili prije mjesec i pol dana nisu napravili!
– Bit ćemo ovdje dok naš problem ne riješimo. Pa makar ovdje i spavali – zaključila je Zorka.
Bračni par Marić u utorak ujutro ponovno je započeo štrajk glađu ispred zadarske gradske uprave. Razlog je isti – zbog lajanja susjedova psa posljednje tri godine ne mogu spavati. Ivo i Zorka žive na Novom Bokanjcu, u Ulici Franje Fanceva 18, a njihov susjed Nikica Kaleb, vlasnik njemačkog ovčara Tora, živi s obitelji na broju 12.
Prvi prosvjed štrajkom glađu na Narodnom trgu Ivo i Zorka najavili su za 9. srpnja ove godine. No, kad su tog jutra u 7.30 došli ispred gradske uprave, na sastanak su ih pozvali pročelnik za komunalne djelatnosti Hrvoje Marić, pročelnica Kabineta gradonačelnika Sanja Jurišić i njezin zamjenik Boris Artić. Obećanja koja su tom prilikom dobili, međutim, nisu se provela u djelo, tvrde Marići, pa im ništa drugo nije preostalo nego da ponovno krenu sa štrajkom.
– Tada smo se dogovorili da se psa ukloni iza kuće i da pas ne laje kasno navečer i cijelu noć. Od toga ništa nije bilo. Onda smo rekli da se pseće fekalije više ne ispiru niz ulicu, ali i dalje to rade. Sve sam to snimio i poslao komunalnim redarima – govore 80-godišnji Ivo i 77-godišnja Zorka.
Iz Njemačke su se vratili početkom 1991. kako bi se uključili u obranu Hrvatske. Danas oboje imaju status dragovoljaca Domovinskog rata i teški su onkološki bolesnici.
– Invalid sam 90 posto drugog stupnja, imam proteze u obje noge, dva puta sam operirao prostatu, imam tumor na mokraćnom mjehuru, operirane bubrege... – nabraja Ivo.
Zorka nam pokazuje kožni osip nastao, kako kaže, zbog živaca i nespavanja tijekom noći. Ivo je nekidan vozilom Hitne prevezen u bolnicu. Zaboljelo ga je u prsima. Mislio je da je srce, ali morat će na gastroskopiju.
– Štrajkom tražimo da pas prestane lajati. Da Grad pronađe rješenje kako zna jer oni su to i zakuhali. Ne mi, koji tri godine molimo da pas ne laje. Molili smo i pismeno gradonačelnika, ali ništa. Komunalni redar Nikola Perović ispričavao nam se zadnji put da on tu ne može ništa. Zašto se on nama ispričava ako nije kriv i ako je sve u redu? – pita se Ivo.
Nakon prošlog prosvjeda, susjedi su njemačkog ovčara Tora počeli preko dana držati u garaži. Predvečer ga puste u njegov boks, a kad padne sunce, vode ga u šetnju.
– Danju manje laje jer ga drže u garaži. Čuje se tiho i to nam više ne smeta. Ali čim prestanu vrućine, pustit će ga opet van. Osim toga, imaju frizirane motore, na koje pas reagira i onda neprekidno laje – govori Ivo, koji je pred novinarima otvorio dušu.
– Mene boli jedna stvar. Što smo oboje dragovoljci Domovinskog rata. Vratio sam se iz Njemačke, pomogli smo svima, Zorka je članica 112. brigade, to nas boli. Mene boli što je susjed lagao kada je za novine rekao da smo samo mi u zavadi s njegovim ocem bili 30 godina. Njegov je otac bio na brodu, a ja u Njemačkoj. Njegov otac i ja susreli smo se samo dva puta i razgovarali smo, bez problema, kad smo obojica gradili kuće. Nakon našeg trećeg susreta on je, nažalost, umro.
Zaboljelo me je što je pročelnik Hrvoje Marić rekao da drugim susjedima pas ne smeta, a ja sam mu točno opisao što je i kako je. Obećao je da će oni to riješiti. Nije riješio – veli Ivo.
Ako ih gradonačelnik Šime Erlić pozove na razgovor, prihvatit će ga, ali...
– Najradije bih s njim razgovarao tu ispred gradske uprave.
– Ne u kancelariji. Tamo smo bili dva, tri puta i ništa nakon toga nije bilo riješeno. Bit ćemo ovdje dok naš problem ne riješimo, pa makar i spavali ovdje – ponavlja Zorka.
Ostat će ispred gradske uprave najmanje do četvrtka, odnosno petka...
– Ja u četvrtak moram kod doktora na pregled, a Zorka u petak. Kad to završimo, vratit ćemo se. Nadam se da ćemo dotad naš problem riješiti. Nadam se da neće biti – oprostite, bit ću malo bezobrazan – tako tupoglavi da to ne riješe – kaže Ivo i opet se vraća na pročelnika Marića.
– Lagao nam je da Grad nema zakonske osnove da to riješi. Nije istina. Ja sam im ga pokazao, to je zakon koji je donio Grad Zadar. Možda nije najbolji, ali postoji – uporan je Ivo, a Zorka kroz suze poručuje:
– Mi želimo samo mir. Mir! Mir noću da možemo spavati. Ništa drugo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....