Pridjevom “akademski” u glazbenoj kritici obično se kaže da je glazba dosadna, premda zanatski savršena. Ali, ta riječ označava i pripadanje obrazovanom i uljuđenom građanstvu. Upravo u tom drugom smislu inauguracija je bila izrazito akademska ceremonija.
Izricanje i potpisivanje prisege u prvom je redu pravni čin. Ostali elementi rituala imaju drugu svrhu, između ostalog i upućivanja poruka. Od izbora mjesta do glazbe.
Budući da se odustalo od Filharmonije, novog vrhovnog zapovjednika na Trgu sv. Marka dočekao je, kako i priliči, puhački orkestar Hrvatske vojske svečanom koračnicom velikog suvremenog hrvatskog skladatelja, a k tomu i akademika, Anđelka Klobučara. “Lijepa naša” bila je dio protokola. Ali, mladi pjevači Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić i Zvjezdice otpjevali su je, također kako priliči, kao umjetničko djelo.
Svečanost su zaključili Goranovci s još tri a capella skladbe. Pod ravnanjem Luke Vukšića, otpjevali su najprije “Crn bel”, stihove Frana Galovića koje je uglazbio još jedan akademik, na žalost pokojni Igor Kuljerić. Slijedila je antologijska “Voda zvira” - međimurska narodna pjesma u majstorskoj obradi J. Š. Slavenskog.
Za kraj je ostavljena “Zahvalnica” Franje Dugana mlađeg, izdanka stare zagrebačke glazbeničke obitelji koji je zapisivao te umjetnički obrađivao narodne pjesme, među kojima i ovu žetvenu koja priziva i obećava obilje kruha, vina i veselja. Glazba je tako podcrtala Josipovićeve riječi o kulturi koja je i poveznica sa svijetom i čuvarica baštine i identiteta.
Zabava i šou posljednje je što bi i inače trebalo očekivati od državnih svečanosti, a pogotovo od novog predsjednika, koji je skloniji suptilnijim porukama i poučavanju. Obećao je puno. Ako to ostvari, ni riječ akademski u ovoj zemlji više neće značiti isto. Umjesto zijevanja, izazivat će poštovanje.