Nikola Jurković, mladić iz Metkovića, sjedio je za svojim računalom kao i svakog dana. Nedavno je bio završio gimnaziju i upisao prestižno američko sveučilište Harvard. Mučila ga je pandemija i globalni lockdown zbog kojeg nije mogao otići preko oceana na toliko željeni studij. Morao je donijeti tešku odluku, pauzirati godinu i nadati se da će se situacija s koronom za to vrijeme promijeniti u njegovu korist.
Provjeravajući pristiglu poštu, usputno je kliknuo na ikonicu "spam" i tako, gotovo slučajno, ugledao mail koji nije trebao završiti u neželjenoj pošti. Bila je to obavijest o raspisivanju prijava za upis edukacije za programera umjetne inteligencije u novootvorenom Centru za umjetnu inteligenciju Lipik.
Nikola je punoljetan mladić, crne, uredno ošišane kose počešljane na stranu. Nosi naočale s nešto debljim crnim okvirima i čini se kao jedan od onih mladih genijalaca koji, mladosti unatoč, točno znaju što žele. Ujedno je i jedan od onih rijetkih među nama kojima je korona, zapravo, pružila priliku koja će mu se isplatiti u životu.
- Moji su bili malo iznenađeni... Mislim, i ja sam bio iznenađen da se ovakvo što događa u Lipiku, ali brzo ću ići preko oceana na Harvard, tako da mi odlazak do Lipika nije bio veliki korak. Edukacija za programera umjetne inteligencije čini mi se odlična, imamo vrhunske profesore i jako brzo smo došli na višu razinu. Ovdje, u Lipiku, skupljamo korisna znanja i mislim da ću zbog toga imati golemu prednost kad dođem na Harvard - priča nam dok sjedimo u zgradi u kojoj je smješten novootvoreni Centar za umjetnu inteligenciju Lipik.
U neposrednoj blizini AI Centra smjestio se pogon brenda koji je još u prošlom stoljeću proslavio ime grada, lipičkog Studenca, ali i Lipik Glas, mala privatna tvrtka koja je postala suvremeni brend sklopivši velike poslove s luksuznim brendovima u automobilskoj industriji i čiji je posljednjih uspjeh proizvodnja stakala za najbrži hiperauto na svijetu, Neveru Mate Rimca. To je okruženje u kojem se razvija lipički Centar za umjetnu inteligenciju.
Povlačenje novca
Koji je također nastao kao posljedica korone.
Naime, njegov idejni osnivač, Dejan Iličić, ravnatelj lipičke Razvojne i turističke agencije Lira, nakon početka pandemije došao je na ideju osnivanja Centra. Lipik se posljednje vrijeme ubrzano razvijao, postao je jedan od najuspješnijih gradova u povlačenju novca iz fondova EU, projekti su se počeli nizati, a onda je s koronom sve stalo.
- Za vrijeme korone, tijekom prvog lockdowna, nigdje nismo mogli ići, našli smo se u novoj situaciji pa smo počeli istraživati megatrendove u tehnologiji i svako malo smo nailazili na pojam umjetne inteligencije. I tada se rodila ideja. Razgovarali smo s Marijem Čelanom, direktorom Razvojne agencije Sisačko-moslavačke županije, koji je u Novskoj od Poduzetničkog inkubatora PISMO napravio centar hrvatske gaming industrije, i on nam je puno pomogao.
Neću nikada zaboraviti razgovor s gradonačelnikom kad sam mu rekao za našu ideju i tražio podršku. Rekao je: 'Ja sam agronom po struci i ništa ne razumijem oko umjetne inteligencije, ali ako vi, mladi, to predlažete, idemo u to. To je dobra stvar!' - smije se Iličić dok sjedimo u njegovu uredu.
Manevarski prostor
- Istina je, tako je bilo - smijao se i gradonačelnik Kasana kad samo razgovarali s njim pa je nastavio:
- Mi smo znali da moramo podržati mlade i ideje mladih ako želimo razvijati grad i uhvatiti korak s vremenom. Zato mi je drago što projekt Centra za umjetnu inteligenciju ubrzano napreduje i dobiva službeni podršku drugih jakih institucija, kao što su Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje te Fakultet prometnih znanosti, s kojima smo krajem travnja potpisali ugovore o suradnji - kaže nam gradonačelnik Kasana koji je na početku svog prvog mandata zatekao lošu financijsku situaciju u Gradu i malo manevarskog prostora pa je te 2013. godine krenuo u akciju vraćanja mladih i obrazovanih Lipičana u grad kako bi ga podignuli s vremenom.
Dejana Iličića i njih još nekoliko vratio je iz Zagreba, a jednog od njih, Marka Barčana, koji je danas vlasnik pivovare Slavonica u Pakracu, Kasanin poziv zatekao je u Brazilu iz kojega se potom vratio u svoj rodni grad.
Sedam godina kasnije, povratnička strategija iznjedrila je jedinstveni AI Centar u Hrvatskoj i zasad jedini u Europi. Beč se, doznajemo, sprema otvoriti sličan najesen, ali će u povijesti biti zapisan kao drugi grad u EU koji ga je osnovao, Lipik će ostati prvi.
- Ključ naše ideje AI Centra Lipik jest gospodarski dio; želimo zadržati ljude i želimo da oni u Lipiku pokrenu svoje tvrtke. Ali da bismo to uspjeli, moramo ih prvo pronaći i educirati. Strategija Grada Lipka je ponuditi ljudima edukaciju i školovanje na području Umjetne inteligencije i tehnologija budućnosti, a da usput tvrtkama ponudimo infrastrukturu kako bi mogle pokrenuti startupe uz poticaje, mentorsku i stručnu pomoć, kao i pomoć u opremi jer startupovi nemaju pola milijuna ili milijun kuna da se odmah opreme, a mi ćemo nastojati potrebnu opremu nabavljati uz pomoć različitih projekata - objašnjava nam Iličić.
Prva generacija polaznika edukacije za programera umjetne inteligencije broji 22 polaznika koji su prošli, kažu, vrlo zahtjevan prijamni ispit. Na tragu Iličićeve vizije, u Lipiku sada uče mladi iz Dubrovnika, Opuzena, Rijeke, okolice Bjelovara, Požege... Uglavnom, iz svih hrvatskih krajeva. Pokriveni su im osnovni troškovi boravka u visini minimalne plaće, a dio njih već razmišlja o ostanku u Lipiku jer im se tu pruža, kažu, dobra prilika za pokretanje vlastitog posla uz minimalne troškove.
Naime, uz pomoć Grada, Požeško-slavonske županije i HZZ-a, onima koji žele pokrenuti vlastiti posao na temelju tehnologija budućnosti osigurana je potpora od 200.000 kuna, a čekat će ih i suvremena oprema koju će dobiti na korištenje. Iličić razmišlja realno i kaže kako je svjestan da mnogi projekti neće uspjeti, ali jednako tako zna da će oni koji uspiju napraviti veliki posao jer im je tržište doslovno cijeli svijet.
- Ako mi s ovim projektom dobijemo 20 novih, obrazovanih stanovnika, smatrat ćemo da smo uspjeli s projektom, ali ja vjerujem da će to biti i puno više. Ne volim predviđati budućnost, ali vjerujem da će se projekt dobro odraziti na razvoj Lipika u smjeru novih tehnologija, u smjeru povećanja broja mladih i obrazovanih ljudi. Već sad imamo 20 novih radnih mjesta koje dosad nismo imali. No, znatna je razlika što to nisu nova radna mjesta s plaćom od 3000, 4000 kuna, nego je riječ o radnim mjestima na kojima plaća počinje od 1000 eura.
Najviše su problema, zapravo, imali s pronalaženjem predavača jer ljudi u Hrvatskoj koji bi to mogli raditi baš i nema.
- Tražeći stručnjake, obišli smo cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko, razgovarali s više od stotinu ljudi i jako smo sretni što smo na kraju našli Hrvoja Kukinu koji je osjetio našu energiju i želju da napravimo nešto novo i vrijedno. Riječ je o čovjeku koji je u tom trenutku živio na relaciji Zagreb - Beč, ali je odlučio doći živjeti u Lipiku i postati naš stanovnik kako bi bio dijelom ovog projekta - govori nam Iličić.
Pohvale iz Beča
Profesor Hrvoje Kukina je samozatajan. Ne voli puno govoriti o sebi, ali ako ga pitate nešto o umjetnoj inteligenciji i kvantnoj fizici, tad mu se jezik razveže.
- Rođeni sam Zagrepčanin, završio sam matematičku gimnaziju u Zagrebu, nakon toga studirao informatiku. Kako me zanimala kvantna fizika i strojno učenje, tražio sam način kako ih spojiti. Na kraju sam se uspio dogovoriti s profesorom s Matematičkog fakulteta u Beču koji je, kad je čuo moju ideju, bio oduševljen te je pristao biti moj mentor. Stoga sam krenuo na poslijediplomski u Beč s temom kvantna umjetna inteligencija - kaže nam Kukina kojemu je bila, kaže, dovoljna jedna kava da klikne s Iličićem. Sada je glavni predavač u AI Centru koji još ima i nekoliko gostujućih.
- Bilo mi je malo čudno što je AI Centar u Lipiku, jer se kod nas sve temelji na Zagrebu. No, baš to me je dodatno zainteresiralo pa sam htio čuti pozadinu projekta. Dejan je na toj prvoj kavi donio sve moguće nacrte, projekte, plan razvoja za prvu, drugu, treću pa sve do 10. godine projekta. Programi poput ovog ne postoje u Hrvatskoj, niti u regiji, a koliko znamo, prvi smo europski Centar za razvoj umjetne inteligencije. Moj mentor iz Beča pun je hvale za projekt, a lijepo je kad takve pohvale dođu od čovjeka koji je stručnjak na svjetskoj razini - govori nam Kukina.
Programeri umjetne inteligencije u Hrvatskoj još nisu toliko tražena roba, ali u Europi i svijetu gotovo su pa najtraženija. Predviđa se da će se kod nas veća potreba za takvim kadrovima javiti za nekoliko godina.
- Programeri umjetne inteligencije najtraženiji su u Europi, ali još ne toliko kod nas. Dakle, ovo im je idealno vrijeme da postanu stručnjaci u nekom od područja umjetne inteligencije kako bi bili spremni kad AI za koju godinu doživi bum kod nas, osim ako se ne odluče za odlazak u Europu.
Širok osmijeh
- Jako smo puno gradiva stavili pred njih. Sad je tri mjeseca koliko su ovdje, dobivaju puno informacija na dnevnoj bazi i sada im je već malo teško. To je matematika, programiranje, zatim tehnike i metode koje se tijekom nekoliko semestara uče na fakultetima. Nakon teorijskog znanja, počinjemo s njegovom primjenom.
Dakle, svatko će raditi na svom projektu uz moje i mentorstvo profesora s FERIT-a u Osijeku, tako da je sad vrijeme da sve ono što su naučili, primijene na svoj projekt. Program je vrhunski, pisao se u suradnji s profesorima s Fakulteta organizacije i informatike te FERIT-a. Dali smo im najbolje što se može ponuditi, tempo je naporan, ali mislim da su bili svjesni toga kad su se prijavili. Istina, teško je, ali tako će se vidjeti tko je kakav - smatra Kukina.
- Da, istina, malo je teško - govori nam Katarina Fabičević iz Paljevine pokraj Bjelovara.
- Na testu je bilo prilično teško, nisam očekivala da ću upasti, ali nekako sam uspjela. Još studiram elektrotehniku. Nisam se preselila, svaki dan putujem iz Bjelovara u Lipik, što je 80-ak kilometara u jednom smjeru. Edukacija je opširna, svaki dan moramo usvojiti puno znanja, zahtijevaju od nas puno truda, ali nekako uspijevamo. To je osam sati novih informacija dnevno koje odmah morate implementirati u programima koji baš i nisu jednostavni - kaže nam o svojoj "muci" Katarina, a istovremeno ne skida osmijeh s lica.
- Voljela bih raditi s umjetnom inteligencijom na području medicine koje me iznimno zanima. Također me zanima i autonomna vožnja, a kako sam sa sela, mogla bih primijeniti umjetnu inteligenciju i na poljoprivredu, odnosno strojeve.
I Katarina je jedna od onih koji razmišljaju o životu u Lipiku. Nije još prelomila, ali u ovom malom gradu otkrila je veliki svijet onoga što nju zanima pa zato kaže:
- Nisam sigurna hoću li se nakon edukacije vratiti kući, možda i ostanem ovdje, vidjet ćemo.
Budući da živi u malom mjestu, morali smo je pitati što kažu njezini bližnji, prijatelji i susjedi na to što se obučava za programerku umjetne inteligencije.
Baka ništa ne razumije
- Baka me baš i ne razumije, a drugi mi govore: 'Jao, roboti će nas sve zamijeniti!'. Starijim ljudima je malo teže objasniti da nas umjetna inteligencija neće zamijeniti. Ovdje je riječ o specifičnim radnjama koje ljudima mogu olakšati život - kaže Katarina.
Tijekom šestomjesečne edukacije, svatko od polaznika razvit će neki svoj proizvod, a preko projekta Prekogranične suradnje dobili su sredstva za pokretanje mentorskog poduzetničkog inkubatora i akceleratora, gdje će polaznici nakon što završe edukaciju, moći ili pojedinačno ili u timovima pokušati uspjeti sa svojim proizvodom na tržištu. Taj proces će trajati dvije godine; godinu dana u starom inkubatoru i godinu dana u novom, gdje su dvije hale namijenjene za IT djelatnost.
- U jednom inkubatoru će biti oko 30, a u novom oko 60 radnih mjesta. S tim da je prvom inkubatoru već njemačka IT tvrtka Libelle otvorila svoju sestrinsku tvrtku Data Mir. Oni su, primjerice, krenuli s pet-šest zaposlenih, a sada ih već imaju 20-ak. Imamo i najavu jednog poduzetnika iz Zagreba koji također ovdje želi otvoriti svoju tvrtku. Ove tehnologije jesu tehnologije budućnosti, a otvarat će se puno radnih mjesta.
Ne vidim razlog zašto netko ne bi živio u ovako lijepom gradiću kao što je Lipik, koji je sat vremena vožnje udaljen od Zagreba, a radio za cijeli svijet. Ako mi u gradu stvorimo atmosferu koja IT programeru ili tvrtki nudi sve - edukaciju, poticaje, opremu, infrastrukturu, buduće radnike - ne vidim razlog zašto to ne bismo živjeli i radili - kaže nam Iličić.
Od 22 polaznika edukacije, samo je jedan Lipičanin, svi ostali su iz drugih krajeva Hrvatske. Zove se Matej Nemeth i čini se kao da nikad ne skida osmijeh s lica.
- Završio sam Opću gimnaziju Pakrac, pola godine sam pokušao studirati strojno inženjerstvo, ali nisam uspio zbog novonastale situacije s pandemijom pa sam na kraju završio u Lipiku. Program je odličan, ljudi su super, mnogo zanimljivih polaznika, zanimljive teme... Ritam jest naporan, ali nije da ne ide - govori nam Matej i otkriva svoje želje.
- Nadam se da ću uspjeti napraviti svoj startup u Lipiku. Osobno me zanima računalni vid, htio bih napraviti projekt koji bi pomogao slabovidnim i slijepim ljudima. Lipik bi doista mogao postati pravi centar umjetne inteligencije i siguran sam da će ovaj projekt vrlo brzo transformirati grad - govori nam Matija Nemeth.
Veliki potencijal
Njegov kolega iz Metkovića, s kojim smo počeli priču, Nikola Jurković, koji za nekoliko mjeseci ide na Harvard, uvjereno nam kaže kako nije pogriješio što se na pola godine preselio u Lipik.
- Umjetna inteligenciju će jako utjecati na cijeli smjer razvoja svijeta. No, kad budemo razvijali naprednu umjetnu inteligenciju, bit će važno da je osiguramo, da ne bi slučajno učinila neku štetu. Trenutačno nemamo odgovor kako se osigurati od napredne umjetne inteligencije, ali bih se možda, jednog dana, mogao pridružiti istraživanju njezine sigurnosti. Edukacija mi se čini odlična, imamo vrhunske profesore, krenuli smo iz nekih osnova programiranja i jako brzo smo došli na višu razinu.
Čini mi se da projekt u Lipiku ima puno potencijala, umjetna inteligencija jedno je od najvažnijih područja trenutačno u svijetu. Šteta bi bilo ne iskoristiti tu priliku.