Zbog rečenice koju je izrekao u listopadu 2018. na 9. sjednici Hrvatskog sabora bivši saborski zastupnik Branimir Bunjac mora platiti donedavnom zastupniku Branimiru Glavašu 10 tisuća kuna s kamatama.
Nepravomoćna je to presuda Općinskog suda u Osijeku, koja je uslijedila jer je Bunjac ustvrdio: “... saveznik mu je Branimir Glavaš, osuđeni ratni zločinac koji je putem Drage Tadića pokušao podmititi čak i suce Vrhovnog suda. Kad je trebao biti priveden pravdi, pobjegao je u BiH, svojedobno isto kao i sam njegov mentor”.
Za Glavaša ti navodi imaju evidentnu namjeru obmanjivanja, vrijeđanja i neistinite kvalifikacije kod prosječnog čovjeka, koje dovode do zaključka da je on osoba koja je počinila ratni zločin, a mjerodavna potvrda takve kvalifikacije je jedino pravomoćna presuda koja ne postoji.
- Bunjac zna da sam ja izabrani saborski zastupnik, vršitelj dužnosti jedne parlamentarne političke stranke, tako da je izricanje tih navoda u govornici Hrvatskog sabora izneseno u cilju nanošenja štete. Navedenim tvrdnjama povrijeđeno je jedno od najviših pravnih načela pravnog poretka RH, Ustava RH, Zakona o kaznenom postupku te Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a to je načelno nedužnosti pojedinca dok se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi njegova krivnja - naznačio je Glavaš, ističući da Bunjac “nije sud ili drugo tijelo koje je ovlašteno i pozvano odlučivati o nečijoj krivnji”.
- U vrijeme dok je Bunjac bio za govornicom, ja sam bio u Saboru, ali ne u samoj sabornici. Od kolega zastupnika i novinara sam doznao da je o meni prilikom izlaganja ružno govorio, kao o ratnom zločincu, osuđeniku, osobi koja je podmićivala suce. Uslijedili su brojni telefonski pozivi ljudi koji su me pitali o čemu se radi. Uzrujalo me je sve to i bilo mi je neshvatljivo da pored općepoznate činjenice o ukinuću ranije donesene presude i ponovnog postupka Bunjac o meni to govori - naglasio je Glavaš, kojem je u siječnju 2015. Ustavni sud ukinuo osuđujuću pravomoćnu kaznenu presudu zbog “kršenja temeljnih ljudskih i kaznenih prava” i slučaj vratio na početak suđenja. Glavaš je još podsjetio na to da saborski zastupnik ne može odgovarati kazneno, ali smatra da “Bunjac nije smio navedeno izgovoriti pa ga je zato tužio”.
- Već 15 godina me se politički proganja. Sve ovo na mene djeluje krajnje uzrujavajuće, loše se osjećam i primam pojačanu terapiju. Poznanici su stekli dojam da sam ponovno pravomoćno osuđen. Inače, s Bunjcem nisam nikada došao u sukob, niti smo puno pričali. O presudi Dragi Tadiću čuo sam iz medija jer sam bio u to vrijeme u zatvoru u Mostaru. Znam da su suci trebali uzeti mito, ali ne sigurno u moje ime - zaključio je Glavaš otkrivši da “kad dođe do takvih situacija, popije i više tableta nego što mu je liječnik propisao”.
Bunjac je, pak, ustvrdio da je u tom slučaju bilo izraženo mišljenje vezano uz tematiku koja je bila od javnog interesa te da ga je spomenuo u svrhu navođenja primjera kako predsjednik Vlade ne da da se raščišćavaju kriminal i korupcija nego suprotno, okružuje se osobama sumnjive kriminalne prošlosti.
- S Glavašem nisam imao nikakav sukob. U biti ga ni ne poznajem. Sve ono što sam izrekao u Saboru bilo je u kontekstu da postoji problem saborskih zastupnika koji su dio vladajuće koalicije sa zakonom. I tu sam osim Glavaša spomenuo još i Bandića, Sauchu, Vrdoljaka i nitko me nije tužio niti je imao potrebu jer sve su to kolege iz Sabora koji mogu tražiti riječ i demantirati me. Notorna je činjenica da je Glavaš osuđeni ratni zločinac i presuda je jedno vrijeme egzistirala kao pravomoćna. Ja ne mogu pratiti njegov sudski predmet, uzdam se u glas javnosti. Nije sporno da sam ono rekao, ali u drugom kontekstu, pa do ovog suda, smatram, nije ni trebalo doći. Glavaš je to mogao odmah demantirati i imalo bi već efekt jer bi ga čula cijela Hrvatska - rekao je Bunjac, tvrdeći da se protiv njega vodi politička hajka.
U obrazloženju presude sud smatra da se “svako neslaganje s drugim političkim strankama, kao i vladajućom, može izreći i na krajnje drugačiji, demokratski način - konstruktivnim govorom, i bez uplitanja i davanja osobne ocjene o pojedinačnim osobama.