“Ma pitajte što god želite, ali od mene ne možete napraviti slučaj Krstičević, to jednostavno ne stoji”, rekao nam je varaždinski župan Radimir Čačić kojeg smo nazvali nakon što smo pogledali u njegovu imovinsku karticu.
A u njoj na prvu iskaču dvije nekretnine: kuća od 70 kvadrata u Dubrovniku, koju dijeli sa suprugom i koju je procijenio na 600 tisuća kuna, te stan u Zagrebu, od 41 kvadrata, koji Čačić cijeni na samo 280 tisuća kuna.
Prema prosudbi varaždinskog župana, dakle, njegov stan u Zagrebu vrijedi samo 910 eura po kvadratu, a procjena za kuću u povijesnom centru Dubrovnika još više odudara od tržišnih vrijednosti: samo 1142 eura za kvadrat. To je cijena za koju se kvadrat nekretnine ne može kupiti ni u okolici Dubrovnika, a kamoli unutar stare gradske jezgre, točnije unutar gradskih zidina, u ulici Na Andriji, atraktivnoj dubrovačkoj lokaciji.
Trošna kuća
Upravo tamo stoji kuća koju su Čačićevi, župan i njegova supruga Marija, kupili kako bi imali gdje ljetovati.
“Ma gledajte, to je jedna trošna kuća, bez struje i vode, koju sam kupio prije 25 godina i u kojoj ni dana nisam boravio. Kupio sam je kako bih taj prostor uredio za ljetovanje, ali, eto, to se dosad jednostavno nije dogodilo”, rekao nam je Čačić.
A objašnjenje za procijenjenu vrijednost glasi ovako: kuća je iznimno derutna i trošna, u njoj se praktično ne može boraviti, a o stanju nekretnine najbolje svjedoči vapaj Čačićevih dubrovačkih susjeda koji su preko novina već nekoliko puta tom arhitektu, bivšem ministru graditeljstva i bivšem potpredsjedniku Vlade poručili da im se život Na Andriji zbog njegove trošne kuće s koje padaju cigle te se urušava krov - pretvorio u pakao.
“I evo, sad vi recite, oni me zovu jer je to ruševina koja se raspada, a vi me zovete da me pitate zašto sam je tako jeftino procijenio”, šali se Čačić.
Objašnjava kako nema ničega spornog u njegovoj imovinskoj kartici: tvrdi da je kuću kupio 1997. godine za tadašnjih 900 maraka po kvadratu, što znači da joj je po današnjoj valuti vrijednost tada iznosila 450 eura za metar četvorni.
“Dakle, ja sam to kupio za 450 eura po kvadratu, a u imovinsku karticu upisao da vrijedi nekoliko puta više. I, eto, ovdje ništa nije sporno. Nisam ja to kupio za 160 tisuća eura, a potom naveo da vrijedi upola manje. Ipak baš nisam bedast”, ispričao je Čačić.
Neovisno o tome, nekoliko stručnjaka za nekretnine koje smo kontaktirali kako bismo ih pitali o prosječnim cijenama trošnih kuća u Dubrovniku, kao iz topa su nam ispalili da je unutar zidina praktično nemoguće naći čak ni posve dotrajalu kuću za manje od dvije tisuće eura po kvadratu, dok neki to procjenjuju i na minimalno 2500 eura.
“Ma dajte, molim vas, pa recite čija je, ja bih to odmah kupio”, u šali nam je rekao jedan agent za nekretnine.
Čačić, međutim, kuću u Dubrovniku ne planira prodati, nego tvrdi da će je urediti.
“Doista to moram konačno učiniti, susjedi su već nekoliko puta s pravom apelirali da se to obnovi jer im je teško živjeti pokraj takve nekretnine”, kaže Čačić.
Zemljišne knjige
Mi i dalje inzistiramo nije li ipak u kartici podcijenio nekretninu u Dubrovniku, pa i Čačić u jednom trenutku priznaje kako je moguće da i vrijedi nešto više.
“Ali, samo zbog lokacije, ništa drugo. Pa, u tome se ne može živjeti”, poručuje.
Pitali smo ga možemo li istom logikom pretpostaviti da je njegov stan u Zagrebu, koji je procijenio na 910 eura po kvadratu, u još trošnijem stanju nego dubrovačka nekretnina.
“A ne, nikako, pa to je normalan stan, stan u Borovju”, kaže Čačić.
I za ovu nekretninu ima računicu: kaže da ga je prije dvadesetak godina kupio po cijeni od 1200 maraka po kvadratu, dakle 600 eura, a potom u karticu unio 50 posto veću vrijednost.
“I to je to”, zaključuje Čačić.
Osim nekretnine u ulici Na Andriji, iz njegove se kartice vidi da u Dubrovniku ima još jednu kuću od 120 kvadrata koju je procijenio na iznos od milijun i 800 tisuća kuna, odnosno 2000 eura za kvadrat.
Kako je i prije nekoliko godina izjavio za novine, Čačić nam je i sada potvrdio da se na nekretninu u ulici Na Andriji ni 25 godina nakon kupnje nisu uspjeli upisati ni on, ni supruga.
“Odnosno, mi jesmo vlasnici, ali to nije zavedeno u zemljišnim knjigama”, sumirao je Čačić.