Ustavni sud sutra bi trebao održati sjednicu na kojoj će se izjasniti o razlikama u broju birača između izbornih jedinica koje premašuju zakonom dopuštenih "plus-minus" pet posto. Pred Ustavnim sudom su, kako neslužbeno doznajemo, dvije opcije, a konačna odluka ovisi o tome koja će od njih dobiti potporu većine od najmanje sedam sudačkih ruku (Ustavni sud ima 13 sudaca).
Jedna je opcija da Ustavni sud ponovi svoje izvješće iz 2010. godine i opomene Sabor da nešto hitno mora učiniti s izbornim jedinicama, inače će Ustavni sud nakon izbora za Sabor 2024. morati ocijeniti ustavnost izbora i njihovih rezultata te ih poništiti ako nedopuštene razlike u broju birača po izbornim jedinicama budu premašivale zakonom dopuštenih pet posto. Ta bi odluka značila da Ustavni sud, kao što je to već učinio 2010., Saboru, dakle politici, i dalje ostavlja slobodne ruke da izmijeni Izborni zakon ili, sasvim precizno - da odluku hoće li ga mijenjati ili ne prepusti na milost i nemilost vladajućoj politici.
Godine inercije
Druga opcija je da Ustavni sud sutra zauzme stajalište da je povjerenje koje je Ustavni sud 2010. dao politici da izmijeni Zakon o izbornim jedinicama iscurilo te da sam donese odluku o ukidanju postojećeg Zakona o izbornim jedinicama zbog njegove neustavnosti. U tom slučaju politika ne bi više imala izbora, nego bi morala do ulaska u izbornu godinu, a najdalje do kraja ove godine, donijeti novi Zakon o izbornim jedinicama.
U toj drugoj opciji Ustavni bi sud morao učiniti još nešto - dati vrlo argumentirano obrazloženje u kojem će objasniti zašto već 2010. nije stavio izvan snage Zakon o izbornim jedinicama ili zašto to nije učinio nakon nekih od kasnijih izbora. "Ovo drugo nije jednostavno, lakše je oprati ruke i ponoviti izvješće iz 2010.", kaže nam jedan od izvora upućenih u rasprave vođene zadnjih tjedana na stručnim sjednicama Ustavnog suda o ovom pitanju.
Međutim, mijenjao se Zakon o izbornim jedinicama milošću politike ili pod pritiskom Ustavnog suda i javnosti, dolazi se do temeljnog pitanja, a to je problem preciznosti i točnosti broja birača na nekom području.
Broj birača po izbornim jedinicama je tema koja je godinama gurana pod tepih, a sada je sasvim jasno da to više nije moguće.
Posljednji popis stanovništva iz 2021. bacio je dodatno neugodno svjetlo na problem prenapuhanih biračkih popisa. Primjerice, kad se usporedi broj stanovništva iz najnovijeg popisa, koji je prikazivao stanje 31. kolovoza 2021. godine, i broj birača na lokalnim izborima iz svibnja iste godine, vidljivo je da su te godine (a stanje je vjerojatno slično i danas) sve županije imale veći broj birača od broja punoljetnih stanovnika registriranih na popisu.
Najveće su disproporcije uočene u Brodsko-posavskoj županiji, u kojoj je na lokalnim izborima 2021. bilo 23 posto birača više nego punoljetnih stanovnika, u Vukovarsko-srijemskoj je birača bilo 22,8 posto više nego punoljetnih stanovnika, a u Zadarskoj 22 posto.
Hrvatska nema mehanizam pročišćavanja registra birača koji bi utvrđivao i filtrirao koji birač s prebivalištem prijavljenim u Hrvatskoj na tom prebivalištu doista i živi, a koji ne. Prepušteno je samim građanima hoće li se ili neće odjaviti s prebivališta na kojem ne žive. Godine inercije i zabijanja glave u pijesak, kad je ovo pitanje posrijedi, čini se, dolaze na naplatu.
Problemom izbornih jedinica Ustavni se sud, podsjetimo, bavio još 2010., kada je u posebnom izvješću upozorio Sabor da mora promijeniti Zakon o izbornim jedinicama jer su neke izborne jedinice već tada kršile zakonski uvjet da broj birača među izbornim jedinicama ne smije premašivati razliku od plus/minus pet posto.
Politika, međutim, od 2010. do danas ignorira upozorenje Ustavnog suda, a u međuvremenu su održani izbori za četiri saziva Sabora na kojima se kršio zakonski uvjet o ujednačenom broju birača u izbornim jedinicama te su razlike postale još drastičnije.
Iskrivljeni rezultati
Ustavni sudac Goran Selanec, koji je i sudac izvjestitelj u ovom predmetu, u srpnju prošle godine na Ustavnom je sudu organizirao dvodnevnu savjetodavnu raspravu o razlikama u broju birača u izbornim jedinicama te mogućim utjecajima te razlike na iskrivljavanje izbornih rezultata.
Na nju je pozvao predstavnike Ministarstva uprave i pravosuđa, koje vodi registar birača, Državnog zavoda za statistiku, matematičare, politologe, ustavno-pravne stručnjake, ali i medije. Cilj savjetodavne rasprave koju su izgurali Selanec i još dvoje ustavnih sudaca, Andrej Abramović i Lovorka Kušan, bio je sagledati različite aspekte ovog problema, ali, što je jednako važno, i potaknuti Ustavni sud da se, nakon što Sabor 12 godina ignorira njegovo upozorenje iz 2010., ponovo aktivira oko tog ozbiljnog ustavnog problema.
Na srpanjskom dvodnevnom savjetovanju svi su sudionici došli do istog zaključka - da su se razlike u broju birača u međuvremenu dodatno povećale i postale tako velike da bodu u oči, pa nije bilo nikakvog razilaženja oko zaključka da takve razlike neizbježno utječu na izborne rezultate i dovode u pitanje zakonitost i ustavnost izbora.
Promašena taktika
Dvodnevno savjetovanje na Ustavnom sudu o kojem su mediji izvijestili potaknulo je javnu raspravu o neodrživosti postojećeg Zakona o izbornim jedinicama, a sa zadrškom i političku raspravu o tom pitanju. Nakon svega, ni većina u Ustavnom sudu nije više mogla ostati pri dotadašnjoj taktici - da je Ustavni sud svoje napravio 2010. i da je odgovornost dalje na Saboru. I sam predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović to je shvatio i dva dana nakon savjetodavne rasprave u javnost poslao poruku kako on "osobno ne vidi kako bi idući parlamentarni izbori, ako sve ostane isto, mogli biti ustavni".