Snijeg koji je padao gotovo cijelu noć i temperature ispod ništice nisu spriječili da se danas u 10 sati u mjestu Sibić nadomak Petrinje obitelji Likević dopremi obećani Caritasov stambeni modul.
Naime, riječ je o jednom od prvih 100 stambenih modula koje je za potrebe stradalog stanovništva Banovine od tvrtke Tehnix naručio Hrvatski Caritas u suradnji s Caritasom Internationalis, Malteškim redom i donacijama iz katoličkih misija i zajednica. Tročlana obitelj Likević s radošću je dočekala današnje jutro.
Predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup mons. Bože Radoš, zahvalio je svima.
- Mnogi putevi dobrote teku kroz našu Banovinu i jedan od puteva je put našeg Caritasa. Putem je prošlo stotine šlepera hrane, odjeće i potrepština, a od danas i ovo i put mobilnih kuća koje će dati sigurnost i toplinu ljudima u potrebi u epicentru. Mnogi su htjeli biti sudionici topline ovih kuća te su dali doprinos preko Caritasa, a to su naši vjernici, naše župe. Više od stotinu telefonskih poziva ugrađeno je u ovaj put. Naši vjernici i ljudi izvana, međunarodni Caritas... Do sada smo ugovorili 100 modula, ali sredstva pristižu, potrebe su velike i sutra ćemo dogovoriti s kriznim stožerom još jednu ovakvu akciju. Hvala svima koji su pomogli preko Caritasa koji izvršava svoje poslanje i pomaže ljudima kojima je potrebno - rekao je varaždinski biskup Radoš.
Sisački biskup mons. Vlado Košić nije skrivao zadovoljstvo što sve teče prema planu.
- Hvala biskupu Boži i ravnatelju Caritasa Svalini koji su organizirali ovih 100 kućica koje su se počele postavljati u mjestima gdje je potres porušio domove i gdje se ne može sigurno niti spavati niti živjeti. Sada je najvažnije prezimiti ovu zimu. Ona se pokazuje da je hladna i teška ljudima bez krova nad glavom. Val dobrote se ovdje pokazao odmah od početka potresa. Dolaze šleperi hrane i odjeće, a posebno grijalica, koje su najpotrebnije. Hvala svima uime Sisačke biskupije i svih donatora koji su pritekli u pomoć iz cijelog svijeta. Potres je ujedinio mnoga srca i mnoge ljude bez obzira na njihovo mjesto, od Australije, Kanade, do Berlina... stižu pomoć, uplate donacija, kamioni pomoći. Ujedinjena Hrvatska se u zbrinjavanju nastradalih iskazala i tako trebamo nastaviti biti ujedinjeni i u izgradnji koja će, nadam se, brzo uslijediti i koja bi trebala ovo područje podići u smislu standarda jer je područje bilo zanemareno. A možda je ovaj potres sada upro prstom na kartu Hrvatske, na Banovinu, u koju treba ulagati jer je to lijep i dobar kraj, da i tu bude lijepo živjeti. I to je moguće - zaključio je biskup Košić.
Emocije nije skrivao ni Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa.
- Ovo je početak jedne lijepe priče na Banovini, početak rijeke ljubavi. Ljudi su u jednom trenutku ostali bez svega i ovo je pokušaj vraćanja dostojanstva njima da mogu pristojno živjeti. Hvala svima koji su se uključili, susjedi Slovenci dali su značajan doprinos da se ovi moduli kvalitetno opreme. Hvala i tvrtki Tehnix, koja je prihvatila ovaj projekt i počela brzo isporučivati ove jedinice. Ovo je četvrti modul postavljen od jučer, svaki će se dan isporučivati njih šest dnevno. Ljudi od Caritasa i dalje traže dodatne grijalice jer su se spustile temperature. Kamp-kućice nisu adekvatne za ovo podneblje ni za dugoročno življenje, a početak obnove još se ne zna. I treba poštovati želju i volju ljudi da nastave ovdje i dalje živjeti - zaključio je Svalina.
Dana razornog potresa s grčem se prisjetila Katica Likević, djelatnica drvne industrije, nakon čega je njihova kuća dobila crvenu naljepnicu.
- Nakon prvog potresa prvog dana dosta se oštetilo potkrovlje i kat, pa smo se preselili u prizemlje, gdje smo prespavali. No, drugi dan, kad je zatreslo u podne, suprug je bio na krovu sa susjedom i skidao cigle s uništenog dimnjaka, a ja u kupaonici. Počelo je neopisivo tresti i samo sam molila Boga da ne poginu na krovu. Od pada na tlo spasio se tako što se uhvatio za telefonski kabel na uličnom stupu. A vrata kupaonice su se zaglavila pa ja nisam mogla van. Od tada spavamo kod rođaka, ali s imanja ne idemo jer tu imamo ovce, janjad, svinje. U selo se nekoliko sati nakon toga sjatila kolona ljudi. Nastao je kolaps. Najviše su nam pomogli navijači Torcide, koji su nam sav namještaj i robu iznijeli van da baš ne ostanemo bez svega. Od tog smo dana pokušavali nabaviti kamp-kućicu ili kontejner. Činilo se to kao nemoguća misija posredstvom stotinjak ljudi. Ali zato hrane, odjeće i svega ostaloga nikome nije falilo jer su nas opskrbili dobri ljudi. U kuću smo u protekle tri godine uložili više od sto tisuća kuna, a sada je za rušenje i potres je to odnio u vjetar - kaže nam Katica Likević.
Dodaje potom da im je obnovu radila tvrtka koja je obnavljala i susjednih nekoliko kuća i sve su one doživjele istu sudbinu - crvene naljepnice, a najvjerojatnije će ih i rušiti.
