Prvi put od 1982. godine broj nezaposlenih u Hrvatskoj pao je ispod 100 tisuća, preciznije, danas je digitalni brojčanik na stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pokazao da ih je 99.511, pri čemu službena statistika pokazuje i to da je u travnju najviše registriranih nezaposlenih, odnosno čak 17,8 posto, bilo u Splitsko-dalmatinskoj županiji, njih skoro 19 tisuća, slijedi Osječko-baranjska županija s malo više od 13 tisuća, odnosno 12,7 posto, te na trećem mjestu Zagreb sa 12.250 nezaposlenih, ili 11,6 posto.
Od onih koji su trenutno u evidenciji nezaposlenih, osobe iznad 45 godina starosti čine skoro polovinu, a skoro 60 posto nezaposlenih ima završenu srednju školu, a čak je 15,5 posto nezaposlenih s visokoškolskim obrazovanjem, njih oko 16 tisuća.
"Iako postoji nezadovoljstvo kod građana, treba reći da je u zadnjih deset godina Hrvatska ostvarivala višu stopu ekonomskog rasta od EU prosjeka što je dovelo do toga da je broj zaposlenih najveći u povijesti, a pada i nezaposlenost. U drugu ruku, takve brojke su i posljedica velikog iseljavanja", komentira nezavisni analitičar tržišta rada Predrag Bejaković, napominjući kako iseljavanje posljednjih godina ipak nije trako tragičnih razmjera kao u nekim ranijim razdobljima te, za razliku od doba naših djedova i baka, danas postoje i povratnici, često zbog visokih troškova života u zemljama gdje su emigrirali.
"Dogodi li se Hrvatskoj zavidan i dugotrajan gospodarski rast te uspostavi li se vladavina prava, ljudi bi se vjerojatno vraćali u većoj mjeri", ocjenjuje.
Na pitanje očekuje li da bi se broj nezaposlenih mogao dalje nastaviti smanjivati, odnosno koliko je u tom registru nezapošljivih ljudi, odgovara kako je to teško procijeniti, no da oni koji su trajno nezaposleni (što znači da nisu radili više od tri godine) čine otprilike 20 posto i vjerojatno su "izgubili vezu s tržištem rada".
Dio njih, koji ima i nezaposlenog supruga/suprugu i djecu, te ostvaruje različita socijalna prava i primanja po tom osnovu, procjenjuje da im nije isplativo biti zaposlen jer bi kao obitelj time više izgubili nego dobili novca, a dio ih pritom radi "na crno".
Dodaje kako trajno nezaposleni općenito imaju slabije šanse da dobiju posao jer su poslodavci često skeptični oko toga, smatrajući da su u pitanju možda manje stručni, lijeni ili konfliktni ljudi, a oni su pak, s druge strane, izgubili vjeru u sebe. Napominje ipak da postoje mjere HZZ-a upravo za dugotrajno nezaposlene osobe.
Što se budućeg kretanja statistike nezaposlenih tiče, Bejaković napominje da bi nam se čak mogao dogoditi i paradoks da taj broj, uz pojačan gospodarski rast, također počne rasti. Naime, u toj bi se situaciji i nemali broj onih koji su sada posve neaktivni na tržištu rada (što znači da nisu niti u evidenciji HZZ-a), mogli odlučiti prijaviti i formalno početi tražiti posao. Uostalom, podaci HZZ-a za travanj pokazuju da je u evidenciju nezaposlenih bilo novoprijavljeno 11.149 osoba, od čega je većina bila iz rada (najviše iz prerađivačke industrije i trgovine), ali je bilo i 28 posto "osoba iz neaktivnosti".