Časne sestre iz Samostana svete Klare platile su račun za plin od 25 tisuća kuna, ali od sad se griju na drva. Zbog nejasno visokog računa, sestre su Gradskoj plinari uložile žalbu. Na sastanak su trebale ići u petak, no odgođen je za srijedu.
- Sestrama je bilo teško, ali ipak smo platile. Zasad se nekako snalazimo, ali istrošit ćemo ušteđevinu predviđenu za druge stvari - govori nam sestra Marija Ivana Dolinar.
Klarise, koje su navikle na skroman način života, zbog nepredvidljivo visokog računa za plin, ovaj mjesec odlučile su grijati se na drva. Imaju tri peći što je privremeno rješenje dok ne vide što će za ubuduće.
Podsjećamo, Plinara je neugodno iznenadila klarise računom od točno 25.001,51 kunu. Za usporedbu, prošle godine račun za prosinac iznosio je 7433 kune.
- Sad je potrošnja bila čak nešto manja nego prošle godine u isto vrijeme, a iznos je toliko veći - ističe sestra Marija Ivana Dolinar.
Plin koriste samo za kuhanje i grijanje, a sad su odlučile grijati se na drva. Plinari su pisale žalbu, a u petak su trebale ići na sastanak. On je pak odgođen za idući tjedan, za srijedu.
Priključene su na industrijski plin, pošto su ustanova. Kako su ranije govorile u izjavama za medije, na sastanku bi htjele raspraviti mogućnost da se račun obračunava po cijenama za obitelj.
U samostanu boravi 17 sestara, što znači da je u samostanu 17 malih soba. Tu su i zajedničke prostorije poput hodnika, blagovaonice, mjesta za molitvu i raznih radionica.
Sestre ističu kako je njihov način života izrazito skroman te ne primaju nikakve plaće i mirovine. Prihodi im dolaze od proizvoda vlastitog rada i donacija. Klarise izrađuju krsne haljine, svijeće, čestitke, ljekovite masti, a pomažu im nadbiskupija, vjernici, susjedi i dobročinitelji.
Osim računa za plin, ranije ih je financijski opteretio potres. Tad su prvi put ikad zamolile vjernike za pomoć putem svoje internetske stranice. Potresi iz ožujka i prosinca 2020. godine oštetili su njihov samostan i crkvu tako da se neki dijelovi moraju potpuno srušiti, a ostatak obnoviti.
- Budući da smo ustanova, nismo u programu obnove pa skupljamo sredstva od ljudi - objašnjava sestra Dolinar. Osim toga, nadaju se da će i prijave na natječaje biti od pomoći.
- Dosad je to sve funkcioniralo, naš skroman način života. Ne sjećam se da smo imale ovakvih problema - zaključuje.