Sedam godina nakon što su u katastrofalnim poplavama ostali bez svega što su imali, desetak Gunjanaca dobilo je pravo da se sudskim putem izbore za novac kojim će obnoviti svoju imovinu. Omogućila im je to odluka Ustavnog suda.
Radi se o stradalnicima kojima iz raznih razloga nije priznato pravo na obnovu državnim novcem, zbog čega su pokrenuli sudske tužbe. Nakon što su niže instance donijele presudu u njihovu korist, Vrhovni sud tužbe je odbacio iz svojevrsnih proceduralnih razloga: ustvrdio je da općinski i županijski sudovi, na kojima su stradalnici dobivali presude u svoju korist, uopće nisu nadležni za njihove slučajeve, nego da su se morali obratiti Visokom upravnom sudu. Apsurd je da su se na samom početku obratili upravo Visokom upravnom sudu, koji se odmah proglasio - nenadležnim.
Županjski odvjetnik Krunoslav Gloković, koji je zastupao 80-ak posto ljudi koji su se našli u takvoj situaciji, u ime svojih klijenata slučaj je stoga predao Ustavnom sudu. I dobio.
Pirova pobjeda
Zaključak Ustavnog suda ukratko glasi: Vrhovni sud povrijedio je njihovo pravo na pravično suđenje (pristup sudu) pa imaju pravo na obnovu postupka.
Krunoslav Gloković zadovoljan je odlukom koja, kaže, i nije mogla biti drugačija. Ipak, pirova je ovo pobjeda, smatra.
- U početku je slučajeva bilo pedesetak. Kako se sudski postupak odugovlačio, ogorčeni su ljudi putem odustajali. Najupornijih je, uvrh glave, petnaest - rekao je za Jutarnji list odvjetnik Gloković.
Ono što je prethodilo Ustavnom sudu sliči mu na cirkus. Sudski postupak i odluke međusobno su se pobijali.
- Za početak sam uzeo, da ga tako nazovem, pilot-slučaj koji sam prvo predao na rješavanje Visokom upravnom sudu, jer sam već imao sličnih iskustava s državom pa sam bio oprezan. Znao sam da će tu brzo doći do odluke. Tako je i bilo, proglasili su svoju nenadležnost. Dakle, to smo riješili, mislio sam. Tada sam krenuo na redovno sudovanje. U prvom i drugom stupnju ljudi su, na osnovi dokaznog postupka, dobivali pozitivne presude, a država se žalila, da bi na kraju Vrhovni sud odbacio postupak, uz obrazloženje o nenadležnosti.
Nadležnim su imenovali onaj isti Visoki upravni sud, koji je odmah u početku rekao da nije nadležan. Smiješna situacija, kakva se u ozbiljnom pravosuđu ne bi smjela događati - kaže odvjetnik uz opasku da je "danas najteže dobiti spor s državom". No, taj je cirkus oštećene u poplavi koštao godina i novca, a slučaj još nije riješen: tek im slijedi obnova sudskog postupka. S obzirom na brzinu obnove nakon potresa, mnogi se pitaju čeka li ovo i njih ili će država na Gunji ipak nešto naučiti.
Zakon o saniranju posljedica poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji bio je vrlo jasan, kaže, i nije mu jasno kako je Vrhovni sud mogao donijeti odluku kakvu je donio.
- Nisu znali interpretirati zakon, ne znam kako bih to drugačije protumačio. U zakonu, objavljenom u NN 77/14, jasno piše da odluka o obnovi nije upravni akt, znači isključena je svaka mogućnost upravnog sudovanja. No, Vrhovni sud imao je neku svoju interpretaciju zakona i tužbe počeo odbacivati. Ne znam kako su uopće došli do takvog stajališta kad je odluka jasna. Ustavni sud potvrdio je da nisu u pravu, uočili su da je sve to pravna lakrdija - ljut je i oštar odvjetnik.
Da nije bilo tako, bio je spreman ići i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. - To je klasičan slučaj povrede ljudskih prava.
Ono što slijedi je vraćanje postupaka na početak. Sedam godina nakon poplave. Slučajevi su bili u raznim fazama sudovanja, neke su presude bile i donesene, temeljem njih sedam obnova je i provedena.
Preskupi za državu?
- Da bi Vrhovni sud onda sve to promijenio. Nije na meni da komentiram, ali mislim da je sve to državi postalo previše. Financijski im je bilo dosta. Svaka je obnova koštala stotinjak tisuća eura. Pa uzmite njih 50 i zbrojite koliko bi to novca bilo. Država je zbrojila. Sad ih je ostalo 10-15. Sa 50 milijuna kuna potencijalni trošak je pao na maksimalno 15. Velika ušteda, jel da? - kaže.
Zbog ovog odugovlačenja s neizvjesnim ishodom, mnoge su obitelji zauvijek otišle iz Gunje. Neki u druge dijelove Hrvatske, drugi su se iselili.
- Snalazili su se, nisu vidjeli drugi izlaz. Otišli su. Sudske lakrdije promijenile su im život - zaključuje odvjetnik Gloković.
Cvijetin Simić u Gunji je proveo cijeli život. Njegovu su kuću prvu obnovili, ali onu u kojoj je rođen, a čiji je vlasnik danas njegov brat, ne zna hoće li ikad obnoviti. Brat živi u Njemačkoj, Simić ima punomoć da pokuša riješiti sud u njegovu korist.
Poplava je, smatra, u startu mnoge potjerala iz Gunje, a one koji su ostali, potjerala je država.
- Nekome se kuća pravi, drugome ne, nekome će država biti majka, drugome maćeha. Sve što se radilo na obnovi, prvo se radilo na mojoj kući. Imao sam sreću i moja je kuća danas ljepša nego prije. Ali majčina kuća, zidana blatom, nije srušena, nego određena za obnovu. Bujica je 20 dana preko nje tjerala. Istovremeno su rušene kuće u boljem stanju. Obnovljena je, a u kupaonici nema ni priključka za veš-mašinu. A brat? On se nema kud vratiti u mirovinu. Njegova je kuća srušena, napravljeni su temelji za novu i onda je Vrhovni sud odlučio kako je odlučio i sve je stalo. Primili smo novo rješenje kojim na obnovu nema pravo - ispričao nam je.
Ostao samo kućni broj
Za kuću su sve režije redovno plaćane. Dok je brat privremeno bio u Njemačkoj, kućom se koristio rođak. Objekt ima sve potrebne dozvole i kućni broj, 161.
- Sve ima, samo nema kuće - kaže. I njegov je predmet na Ustavnom sudu, no odluku još čeka.
- Idu slučaj po slučaj, pretpostavljamo da će i naš biti pozitivno riješen. Ako neće, idemo u Strasbourg. Odustati nećemo. Jako je to ponižavajuće za ljude. Cijena je ogromna, odlazak Gunjanaca zauvijek iz Gunje. Znam obitelj koja je otišla s troje djece u Brčko. Tamo su završili i osnovnu, sad i srednju, a nemaju se gdje vratiti. A presudu o obnovi su imali, pa nisu, a sad ih čeka ponovno suđenje. I to je samo jedan slučaj od mnogih. Nepravda koju je Vrhovni sud donio Gunji ogromna je. Odluka Ustavnog suda to potvrđuje.