Cherie Blair, odvjetnica, supruga bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, boravila je prije nekoliko dana u Hrvatskoj. U Zagrebu je sudjelovala na dva stručna panela, gdje je govorila o ženama u pravu, liderstvu i biznisu. Jedan je organizirala Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji, a drugi HUP.
Cherie Blair je odvjetnica, a njezina tvrtka Omnia Strategy, koju je osnovala 2011. i ima urede u Londonu i Washingtonu, specijalizirana je za međunarodne sporove, koje rješava kroz pregovore i arbitražu, a mnogi od njih bili su vezani za ovo područje. Bave se međunarodnim savjetovanjem, javnim i privatnim međunarodnim pravom te strateškim komunikacijama.
Na svojem ste predavanju usporedili odnos države i stranog investitora kao dugotrajnu vezu, nešto nalik braku. Doista vjerujete da postoje dugi brakovi i uspješne karijere?
- (Smije se) Da. Svojim sinovima sam govorila da žene u brakovima često moraju činiti kompromise. Ponekad ih čine i muškarci, iz ekonomskih razloga ili zato što je to dobro za vezu. Tijekom razgovora smo, na panelu, čuli mnogo žena koje su rekle da su žrtvovale svoje karijere u korist muškarca. Sada je vrijeme da se izvučemo iz te situacije, da prestanemo ljude gurati u situaciju da moraju podržavati muškarčevu karijeru na račun ženine. Ponekad je bolje podržati ženinu karijeru, ponekad se može podržavati jedna pa druga.
Nije li tu prisutan i osjećaj krivnje koji čak žene nameću jedna drugoj? Citirali ste Madeleine Albright kada je rekla da u paklu postoji posebno mjesto za žene koje rade protiv drugih žena...
- Mislim da je to uvijek pitanje izbora. Nemam problem s time da žene odluče ostati kod kuće i preuzeti brigu o djeci. Ono što društvo mora napraviti jest omogućiti svima da imaju izbor.
Za pripremanje ljudi da donose prave odluke dosta bi dobro bilo omogućiti im kvalitetno obrazovanje. Lakše je živjeti kada ljudi imaju i neko znanje.
- Svjetski ekonomski forum je u svojem izvještaju rekao da obrazovanje nije jednako dostupno svima, no u Europi, u zemljama kao što su Hrvatska i Ujedinjeno Kraljevstvo, mogućnosti žena su potencijalno jednake mogućnostima muškaraca da ispune svoju želju za obrazovanjem. Dakle, ne govorimo o jednakom pravu i mogućnosti za obrazovanje. Govorimo o radnoj snazi koja je, realno, najbolje obrazovana prema svojim sposobnostima. Pitanje je, uzevši to u obzir, izgrađuje li svijet rada sebe na toj poziciji ili počiva na pretpostavci uloge žene i uloge muškarca koje ne pripadaju 21. stoljeću. Stoga smatram da je ključno pitanje izbora i mogućnosti izbora. Zato i kažem da ne mora svaka žena biti zaposlena, ali mora imati pravo izbora, tu mogućnost. Uostalom, zašto ne biste vi uzeli pet godina odmora od posla i karijere i posvetili se djeci? Pitanje je može li se po jednakim uvjetima vratiti na posao i nastaviti karijeru. Uostalom, što znači pet, pa čak i deset godina u karijeri čovjeka koji će sigurno raditi do 75. godine. Ne bi smjelo biti normalno da žena u dobi od trideset godina mora odlučiti tako da izabere karijeru i odustane od djece ili, pak, donijeti drukčiju odluku, koja znači da odustaje od majčinstva da bi imala karijeru. Trebali bismo biti puno, puno fleksibilniji.
Kako se boriti protiv nejednakosti?
- Recimo, učiniti sve da imamo odgovarajuće politike, dio čega se odnosi na vlade koje moraju donositi zakone koji osiguravaju jednakost. Prva je stvar osigurati dobre zakone, a to kažem vjerojatno zato što sam pravnica. Zakoni određuju standard ponašanja. Veoma je važno imati zakon koji kažnjava kućno nasilje. Veoma je važno imati zakon koji osigurava jednake mogućnosti. Stvari se ne mijenjaju preko noći, i neće, ali je jako važno imati te zakone. To je početni moment da bi se utvrdilo prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje. Na tome se onda može sve dopunjavati i stvarati socijalni okvir. Socijalni okvir je nešto što je teško mijenjati, jer govorimo o tvrtkama. Važno je to mijenjati, ne samo zato što je to dobro, a dobro je, nego i zato što ima i ekonomskog smisla.
Što je ključno za privlačenje stranih investicija zemlji kao što je Hrvatska?
- Svaka zemlja na svijetu treba dobre investicije. Današnji svijet, s komunikacijom koja postoji, premreženošću koja povezuje na nevjerojatne načine, stvara situaciju da smo svi toliko povezani da ne možemo samo okrenuti leđa i otići, zaboraviti. Osobno, nisam pristaša Brexita jer se vrijeme ne može vratiti i svi smo povezani na toliko načina u ovom međusobno ovisnom svijetu da je nemoguće samo raskinuti veze. Strane investicije su važne svakoj zemlji jer omogućuju sredstva povrh onih koja postoje u toj zemlji. Omogućuju razvoj i daju mogućnost ljudima te zemlje da se razvijaju. Istodobno, strane investicije moraju biti cijenjene u toj istoj zemlji u koju ulaze. To je partnerstvo. Nije kao brak, ali je dugotrajno partnerstvo, odnos koji treba cijeniti. Dobra se investicija ne pojavljuje samo zato da pokupi novac, nego da ostane i u dugom razdoblju ostvari profit koji će koristiti objema stranama.
Svaka će vlada pristati na to, reći da će poštovati stranu investiciju i pozvati je da dođe. Svi će reći - nema problema, samo donesite novac!
- Ne, nije to samo - dajte novac! Ono što morate napraviti jest odgovarajući okvir za investiciju. U ovom području, kao odvjetnička tvrtka, radimo na tome da pomognemo i investitorima i vladama da stvore odgovarajuće okruženje. Ponekad je vrlo primamljivo stranim investitorima da donesu novac, koriste kvalitetnu radnu snagu, dobre odvjetnike, iskoriste situaciju, ako to želite tako gledati, i - odu. No, to nije uravnoteženi odnos. Tu nema dugotrajnog odnosa, nema obostrane koristi. Vlade, naravno, moraju osigurati investitorima prijateljsko okruženje za njihov novac. Investitori daju novac, odlučili su se za zemlju, Hrvatsku, i žele biti sigurni da se pravila igre neće mijenjati, da se uvjeti poslovanja neće promijeniti na način koji može ugroziti njihovu investiciju. To je jedini način kojim ćete ohrabriti nekoga da dođe, a da ne pobjegne sljedeći dan. Stoga, ono što trebate osigurati jest stabilnost, izostanak korupcije, sigurnost da će ugovori biti pošteni i poštivani.
Naravno, ali i investitori moraju poštovati takvo okruženje...
- Da, investitori moraju postati nešto kao dobri građani. Ne mogu doći i reći - donio sam novac i mogu što želim. Ne. Investiranje je i stvaranje odnosa. Dakle, trebate investitore koji će reći - donio sam novac, tu želim stvoriti dom. Stoga moram biti pažljiv prema okruženju, stvarati dobre odnose, pomagati lokalnim zajednicama, ako treba osigurati i obrazovanje za svoje zaposlenike. Ne očekujem da dobri investitori, kompanije, budu zamjena za vlade, ali očekujem da se ponašaju tako da se lokalne zajednice ne osjećaju iskorištenima i eksploatiranima.
'Oprosti što kasnim. Razgovarao sam s predsjednikom SAD-a'
Uvijek govorim kako je važno pažljivo i mudro izabrati partnera za život. Moj je suprug uvijek bio osoba koja me podržavala u karijeri, kao nekoga sebi ravnopravnog. Kad je postao lider naše zemlje, to je promijenilo dinamiku našeg odnosa. U Ujedinjenom Kraljevstvu, za razliku od Amerike, primjerice, nemamo domaćicu, nekoga tko bi kuhao za obitelj, i to je postao moj posao. Moj je zadatak bio učiniti premijera ‘debelim’. U doba kada nam se rodilo najmlađe dijete, sve je moralo biti spremno za sedam sati navečer kako bi on, kada dođe kući, stavio dijete na spavanje. Zvali bi iz Downing Streeta br. 10 kako bi najavili da premijer dolazi kući u 19 sati i da dijete mora biti spremno, a i večera. I kada bi kasnio, sve bi se to poremetilo. Jedne večeri nije došao u sedam, nije ga bilo ni u sedam i trideset, ni u osam. Kada se pojavio, rekao je: ‘Oprosti što sam zakasnio, nije mi bila namjera. Imao sam telefonski poziv koji sam morao prihvatiti. Razgovarao sam s predsjednikom SAD-a!’ opisala je atmosferu kada je Tony Blair donosio odluku o vojnoj intervenciji u Iraku.