Neki se ljudi ni na godišnjem ne stignu odmoriti. Spava tako jedan Bosanac, jedan Ibrahim od Zavidovića u apartmanu u malom mjestu na Makarskoj rivijeri, spava odlučno i tvrdo kao da je naumio prespavati čitava tri tjedna koliko mu je norveški poslodavac dao slobodno, hrče tako strašno da se ljubičasti cvjetovi bungevilija na balkonu tresu na struji zraka iz njegovih široko razjapljenih ralja, kad iznenada u tri iza ponoći začuje se ono čudovišno pijukanje elektroničkog alarma, pi pi pi pi, pi pi pi pi, kao da robot zove kokoši, a s druge strane kreveta žena ga zovne:
"Ibro! Ibro!"
"Ha!" prene se muškarac iza sna.
"Pođi nam ufatit mjesto na plaži."
"Ma, pusti bolan, biće mjesta."
"Neće, znaš da neće", uporna je Senada. "Opet ćemo...