Ajme, što vam je, ovdje sanjam jedan difuzni hotel, radosno poviče mještanka Valentina Vitković dok nas provodi putovima obraslim gustim granjem prema zaseoku Baračevići u koje ljudska noga nije kročila dugo.
Mještana ovdje nema odavno, kao i u dobrom djelu unutrašnjosti Pelješca iz čije zelene divljine izviruju krovovi napuštenih kamenih kuća.
Divljina je to kojom noću šeću čagljevi, divlje svinje razmnožile su se poput mačaka, a onom rijetkom preostalom stanovništvu monotoniju svakodnevice razbijaju vijesti o uhićenjima migranata koji se, u želji za boljim životom, preko Pelješc...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....