Znam da je čudno što još postoje ljudi koji se šokiraju činjenicom da država naplaćuje neke naknade, ali prošlog sam tjedna igrom slučaja prvi put naletjela na cjelovit popis državnih taksi, odnosno nameta i počela čitati taj 13 stranica dugačak dokument.
Da, upravo tako - ima 13 stranica, i to prilično sitno pisanih slova, a osim prve stranice, na kojoj se nalaze neki formalno-pravni izrazi koje država mora staviti na svaki propis, sve ostalo doslovno je popis državnih nameta koje čovjek, ovisno o fazi svojega života, mora plaćati od trenutka kad se rodi dok ne napusti ovaj svijet.
Famozni dokument država je nazvala “Uredba o tarifi upravnih pristojbi”, a na njemu sam uspjela izbrojati čak 317 stavki, odnosno tarifa koje je državljanin Republike Hrvatske u nekoj fazi svojega života dužan platiti nekom državnom službeniku.
Ne treba čuditi da je država stavila cijenu doslovno na svaku fazu ljudskoga života - od samog čina rođenja, preko obrazovanja, vađenja prvih dokumenata i vozačke dozvole, pokušaja bavljenja poduzetništvom, sklapanje braka, gradnju doma, vađenja papira iz zemljišnih knjiga, ovjeru papira iz zemljišnih knjiga, razvod ili smrt.
Ne čudi me da je pritom propisana tarifa za dobivanje hrvatskog državljanstva (ona iznosi 1050 kuna), ali me začudilo koliko državi moraju platiti oni Hrvati koji ga se odluče odreći.
Da, propisana je i ta cijena - odricanje od državljanstva košta 2520 kuna, a nejasno je iz kojeg se razloga na takav način penalizira, posebno kada znamo da je riječ o rijetkim slučajevima, iako iz godine u godinu rastu (oko 20 slučajeva na godinu, i to uglavnom ljudi koji odlaze u strane zemlje zbog potrebe školovanja ili zaposlenja).
Iz Uredbe saznajem i da su neki od najvećih centara ubiranja državnih pristojbi konzularna predstavništva: na njihove tarife, naime, otpadaju cijele tri stranice, a iznosi koje naplaćuju prilično su šokantni, posebno kad se zna da se dobar dio njih odnosi na građane koji su se u inozemstvu zatekli u nevolji, pa su odlučili potražiti pomoć ambasadora.
Nesretni su i svi oni koji su se susreli sa situacijom u kojoj iz neke strane zemlje u Hrvatsku moraju dopremiti tijelo člana obitelji. Tijelo pokojnika, naime, neće moći u Hrvatsku dopremiti bez takozvane “sprovodnice”, koji prema cjeniku Uredbe košta 145 kuna, a tome treba priložiti i službeno ovjeren smrtni list preminule osobe.
No, i te je dokumente onda potrebno dodatno ovjeriti u konzularnom predstavništvu, za što je propisana nova naknada, od 70 kuna po ovjeri. Doduše, trebali bismo biti sretni jer su sve ove naknade prije nekoliko godina bile znatno skuplje (primjerice, smrtovnica je do 2017. koštala 200 kuna, a dodatna ovjerenja dokumenata 100 kuna po dokumentu), ali ni to nije beznačajan trošak, posebno s obzirom na činjenicu da od vlastitog konzulata ipak ne očekuješ kako će te u tako tragičnoj situaciji onda još dodatno penalizirati.
Dapače, nevjerojatno je koliko konzulati po državnom dekretu naplaćuju neke dodatne namete - recimo, za bilo koju fotokopiju prve stranice dokumenta napravljenu u konzulatu treba platiti čak 70 kuna, svaka je sljedeća 15 kuna jeftinija, a ovjeru službenog pečata i potpisa na ispravi korisnik će platiti 105 kuna.
Osim toga, konzulat ima mogućnost pomoći i u slučajevima nekih nevolja koje Hrvati mogu imati u inozemstvu, no treba imati na umu da to košta - čak 420 kuna za svaki dan službenog rada izvan ureda.
Izdašne su i naknade propisane za sve one nesretnike koji su se u nekoj fazi svojega života poželjeli baviti poduzetništvom - od 130 do 280 kuna za utvrđivanje minimalnih tehničkih uvjeta u prodajnim objektima, za ugostiteljstvo te naknade idu od 140 do 560 kuna, s time da se ova najniža plaća čak i za jednostavne usluge, kao što je prodaja na kolicima.
Kolika je ukupna vrijednost svih tarifa propisanih ovom uredbom, najbolje se može dočarati sljedećim - kad bi država samo jednom naplatila svaki od 317 nameta, taj dan bi u proračun dobila 589.370 kuna. Toliko, naime, iznosi vrijednost svih nameta ispisanih u 13 stranica dugačkoj Uredbi.