ZAGREB - Ležao bih po cijele dane. Svaki put kad sam želio ustati, to je za mene bio strašan napor. Osjećao sam nevjerojatan umor, imao sam vrtoglavice, a srce mi je ubrzano lupalo - priča Tomislav, 23-godišnji zagrebački student koji pati od sindroma kroničnog umora (CFS).
O toj, za znanstvenike i liječnike još uvijek tajanstvenoj bolesti koja se ponekad zove i mijalgični encefalomijelitis (ME), nedavno smo pisali u Jutarnjem. Ponukan tim tekstom Tomislav je odlučio pričati o svojim tegobama kako bi se u javnosti podigla svijest o CFS-u.
- Znam kako se osjećaju oni koji pate od CFS-a, a pritom im nitko ne može pomoći jer bolest kod nas nije priznata - dodao je Tomislav.
Gubitak pamćenja
Prvi slučajevi CFS-a zabilježeni su u SAD-u sredinom osamdestih godina, a kako su pacijenti uglavnom bili mlađi i zaposleni ljudi iz srednje klase, nova je bolest nazvana japijevska gripa (yuppie flu). Neki od simptoma CFS-a, koji se manifestoraju dulje od šest mjeseci, jesu umor dulji od 24 sata nakon svakog napora, loš san, jake glavobolje, bolovi u zglobovima bez crvenila, bolovi u mišićima, ozbiljna nesposobnost koncentriranja na poslu, u školi ili kod drugih aktivnosti te ponekad i kratkoročan gubitak pamćenja.
Panični strah
- Postoji više skupina simptoma jer se CFS manifestira na različite načine. Kod mene je ‘eksplodiralo’ u ožujku 2011. godine. Nekoliko mjeseci ranije izbio mi je herpes na usni što mi se nikad ranije nije dogodilo. Onda sam imao jaki napad migrene, pa probleme sa zubima. Ipak, mjesecima sam normalno funkcionirao. Učio sam, radio sam na različitim projektima, bavio se sportom. U tom periodu bio sam pod velikim stresom i vjerojatno sam neredovito jeo - prisjetio se Tomislav koji je do ožujka prošle godine bio uspješan i nagrađivani student te vrstan sportaš. No, odjednom njegov život se iz temelja promijenio.
- Svaka fizička aktivnost postala mi je problem. Kad bih ustao ili probao kretati se, mračilo mi se pred očima, vrtjelo mi se u glavi, a više puta sam bio blizu nesvjesti od umora . Ili, događalo se da nakon 15 minuta boravka za kompjutorom, imam jaku glavobolju cijeli dan. Spavao bih 10 ili 11 sati na dan, a budio se kronično umoran. To me izbezumljivalo i stvaralo panični strah od bolesti koju nitko nije znao objasniti - ispričao je Tomislav.
Mladi je Zagrepčanin zatim mjesecima obilazio liječnike, obavio niz pretraga te skupio podeblju fasciklu nalaza.
- Moja liječnica opće prakse nije mi preporučila nikakvu terapiju, nego je rekla da će to proći. No, meni je i dalje bilo loše pa su me poslali na pretrage srca, pluća, glave, išao sam na rendgen, CT, neurološke preglede... Napravljeno je mnoštvo pretraga i testova, no liječnici nisu ništa otkrili. Zaključili su da je problem u mojoj glavi i da trebam ići psihijatru. On mi je naposljetku dao antidepresive i sedative - rekao je Tomislav koji je dva mjeseca uzimao antidepresive, ali bez ikakvog pozitivnog pomaka.
- Mjesecima sam pokušavao otkriti od čega bolujem te sam priželjkivao nekog hrvatskog dr. Housea koji će riješiti moj slučaj. Nažalost, nisam ga sreo.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU