Nekoliko sudaca Županijskog suda u Osijeku, među kojima je bio i predsjednik tog suda Ninoslav Ljubojević, primalo je naknadu za pasivna dežurstva i tijekom redovnog radnog vremena, a naknada za dežurstva isplaćivana im je i dok su bili na godišnjem odmoru, kao i u dane kada su bili na službenom putu. To je zaključak nadzora Ministarstva pravosuđa koje je lani potkraj lipnja pročešljalo rad tog pravosudnog tijela i o tome potkraj siječnja ove godine sastavilo opširno izvješće.
Dnevnice za put
“Zaista je nevjerojatno da su suci tijekom svog redovnog radnog vremena primali naknadu za pasivno dežurstvo, a još je nevjerojatnije da je predsjednik suda Ljubojević Ninoslav za četiri dana (15. - 18. 11. 2010.) primio istovremeno naknadu za pasivno i aktivno dežurstvo ta da je u dane 5. 11. i 16. 12. 2010. g. primio naknadu za pasivno dežurstvo i dnevnice za službeni put u Zagreb”, stoji, među ostalim, u izvješću koje su potpisali djelatnici Ministarstva, Nada Štajduhar, Marija Klišanin i Božidar Horvat.
Kada je lani početkom ožujka Županijski sud u Osijeku Ministarstvu pravosuđa poslao izvještaj o isplaćenim dežurstvima u 2010. , ondje su ostali zapanjeni visinom svote. Za tu je svrhu isplaćeno 806.988 proračunskih kuna, što je nevjerojatan nesrazmjer u odnosu na ostale županijske sudove.
Opravdani izostanak
Najveći županijski sud u zemlji, zagrebački, koji ima 100 sudaca, isplatio je za sudačka dežurstva 664.759 kuna, dakle značajno manje nego Županijski sud u Osijeku koji ima 31 suca. Pritom, Županijski je sud u Zagrebu u istom razdoblju, tijekom 2010., obavio ukupno 4952 istražne radnje, a Županijski sud u Osijeku samo 1186. Nesrazmjer je vidljiv i u usporedbi sa Županijskom sudom u Rijeci. Taj sud ima jednog suca više nego Županijski sud u Osijeku i za njihova je dežurstva u 2010. isplaćeno ukupno 222.270 kuna.
Među primjedbama koje je navela inspekcija Ministarstva spominje se i isplata od 9000 kuna u bruto iznosu sutkinji Ružici Šamota, i to, kako stoji u izvješću, “za dežurstva za dane kada je bila na godišnjem odmoru ili službenom putu”. Inspekcija je tako utvrdila da je ta sutkinja, bez obzira na to što je 2010. bila 40 dana na godišnjem odmoru (koristila je i dio godišnjeg iz prethodne godine), za sve vrijeme, svakoga dana, na ime dežurstva primila bruto iznos od 200 kuna. Ista joj je naknada isplaćena i kada je bila na službenom putu, kao i na dan kad je opravdano izostala s posla.
Pristala dežurati
Na Županijskom sudu u Osijeku, međutim, ne smatraju da su na bilo koji način isplatama za aktivna i pasivna dežurstva sudaca oštetili državni proračun. Aktivnim dežurstvom smatra se ono kada sudac dežura na svom radnom mjestu, u zgradi suda, a pasivno kada dežura u svojoj kući ili stanu. U očitovanju koje je 9. veljače ove godine poslano Ministarstvu pravosuđa tvrde da je do isplata dežurstava u vrijeme kada su suci bili na godišnjem odmoru ili službenom putu došlo isključivo zbog toga što je raspored dežurstava rađen unaprijed, kada se takve situacije nisu mogle predvidjeti. Tako se znalo dogoditi da bi sudac, tvrde u Županijskom sudu, morao na službeni put na dan kad je dežuran. U takvim slučajevima on bi se zamijenio s nekim od kolega i vratio mu uslugu tako što bi nekom drugom prilikom dežurao umjesto njega. Jedini je problem, kažu, što takve zamjene nisu bile pokrivene odgovarajućim rješenjima nego su se o svemu dogovarali usmeno.
Nezakonitosti nije bilo ni u isplati dežurstava sutkinji Šamota, čiji smo primjer naveli, tvrdi u pisanom očitovanju predsjednik Županijskog suda Ninoslav Ljubojević. Kaže da je ta sutkinja u vrijeme korištenja godišnjeg odmora bila u Osijeku te je bila voljna pasivno dežurati. Njenom kolegi, koji je u to vrijeme bio na bolovanju, a po rasporedu je bio dežuran, a kojeg je ona zamijenila, za te dane nije isplaćena naknada. U drugom slučaju, dok je koristila stari godišnji odmor, sutkinja je također bila u Osijeku i bila je sve vrijeme dostupna pa nije bilo razloga da se mijenja rješenje o rasporedu njezina pasivnog dežurstva.
Sporna četiri dana
Sam predsjednik Županijskog suda, pak, objašnjava kako je netočno da je tijekom četiri dana u studenome 2011. on istodobno primio naknadu i za aktivno i za pasivno dežurstvo. Kaže, kada se donosio raspored aktivnih i pasivnih dežurstava, dogodila se pogreška pa je tijekom četiri dana uistinu stajalo da on istodobno dežura i aktivno i pasivno. Ta je pogreška uočena, stoji u očitovanju Ministarstvu, pa je u pasivnom dežurstvu dežurao drugi sudac, nakon čega je predsjednik suda umjesto njega - kako bi mu vratio zamjenu - dežurao isti broj dana. Greška je, priznaju, što sve to nije popraćeno i odgovarajućim rješenjima.
Pitanje je kako bi ti isti suci postupili kada bi dobili predmet u kojem bi netko drugi bio optužen da je primao naknadu za dežurstva tijekom godišnjeg ili službenog puta, odnosno da je istodobno dobio naknadu za aktivno i pasivno dežurstvo. Bi li tražili pisana rješenja iz kojih je to vidljivo ili bi povjerovali optuženima da su se o zamjenama dogovarali usmeno i da nitko nije primio naknadu u vrijeme kada nije dežurao.