Richard Dawkins, slavni evolucijski biolog, skeptik i autor znanstvenih remek-djela, ujedno je najpoznatiji svjetski ateist, Darwinov Rotvajler, kako ga često nazivaju zbog njegove predanosti evolucijskom učenju, s Globusovim je novinarima razgovarao u svom domu u Oxfordu neposredno prije odlaska na svjetsku konvenciju ateista u Australiji. Jutarnji prenosi dio intervjua.
Ateisti intelektualci
Jesu li ateisti ljudi 21. stoljeća? Rekli ste da - što su ljudi obrazovaniji i inteligentniji - veća je mogućnost da će biti bezbošci. Nije li riječ o elitističkom shvaćanju?
- Postoje metaanalize koje sugeriraju - a proučavao sam ih i od njih 40 - 38 ih ide u smjeru da postoji povezanost obrazovanja i inteligencije i manjka vjerskih opredjeljenja ili vjerovanja - da postoji prostor za takva razmišljanja i dokazivanja pretpostavki.
Koji je glavni problem s religijom?
- U tome što vas uči da budete zadovoljni time što ne dobivate nikakve odgovore. Osobno, odvajanje od religije za mene je imalo intelektualnu dimenziju. Želio sam dobiti objašnjenje, znati zašto nešto postoji i bio sam naročito fasciniran živim bićima. Potom sam otkrio Darwinovo objašnjenje koje je toliko predivno snažno i elegantno i ne razumijem zašto bi trebala postojati neka nadnaravna sila koja bi sve ovo trebala objasniti. Religija ljude ohrabruje da budu zadovoljni nedovoljnim objašnjenjima. I to je posebno loše i utoliko što postoje prava, znanstvena objašnjenja, koja religija zaobilazi.
Učenje u školama
Zašto religija i znanost ne mogu zajedno?
- Znanost nije religija i ne svodi se na vjerovanje. Iako ima nekoliko vrlina koje ima i religija, nema njihove mane. Znanost se temelji na provjerljivim dokazima. Religija ne samo da se ne zasniva na dokazima, nego nedostatak dokaza smatra svojim ponosom i veseljem.
Djeca su inače odmalena sklonija vjerskim pričama, a vjera se uvukla i u škole diljem svijeta. Djeca se dijele i izoliraju prema tome tko ide na vjeronauk.
- Čitam upravo jednu knjigu koja se bavi protestantima evangelicima koji idu u školu, a odmah nakon nastave imaju vjerski odgoj. U SAD-u je sve to vrlo odvojeno u teoriji, ali zapravo u praksi je napravljeno tako da čim nastava završi, djeca nastavljaju s aktivnostima koje se nazivaju ‘klubom’, a to je vjerska nastava. Za djecu tu ne postoji nikakva razlika, njima je to samo nastavak škole. Postoji jako puno zastrašujućih priča koje se zbog toga događaju. Jedna je šestogodišnja djevojčica rekla drugoj šestogodišnjoj djevojčici - koja je Židovka - da će mala Židovka ići u pakao jer ne vjeruje u Isusa! Mala djevojčica iz židovske obitelji bila je jako uznemirena zbog toga. Sve se to događalo na nastavi i učiteljica je dobro postupila jer je nastojala smiriti situaciju i govorila o tome kako jedni ljudi vjeruju u jedno, drugi u drugo, a to je pak izazvalo suze i plač druge djevojčice koja je počela vikati: ‘Ali, meni su rekli u školi da je to tako, da oni koji ne vjeruju u Isusa Krista gore u paklu!’ Tehnički, to nije bilo u školi, nego u ‘klubu’ nakon škole. No, kod vas u Hrvatskoj to nije tako, vjerski se odgoj uči u školi i tijekom nastave.