Lista najvećih poreznih dužnika, koju je Ministarstvo financija objavilo 31. srpnja ove godine, sve je kraća. Do 14. rujna svoj dug u cijelosti, u iznosu od 30,1 milijun kuna, podmirilo je 411 dužnika. Još 850 njih uplatilo je nešto manje od 46 milijuna kuna pa su nestali razlozi zbog kojih su se našli na poreznom “stupu srama”. Ali, sva su ta plaćanja na kapaljku u odnosu na ukupni dug i ukupni broj dužnika tako da nije posve jasno je li objava liste postigla svoju glavnu svrhu, a to je uspješnija naplata duga.
Podsjetimo, hrvatsko Ministarstvo financija i ministar Slavko Linić izazvali su veliku buru u javnosti objavom liste najvećih poreznih dužnika. Na njoj su se našla 71.124 poduzeća, 13.066 obrtnika i 82.180 građana. Velik dio od 166 tisuća dužnika godinama nije podmirio porezne obveze državi ukupno veće od 52 milijarde kuna.
Pravo prvenstva
Objava liste izazvala je i međunarodnu pozornost i postala svojevrsni hrvatski izvozni proizvod. Tako je belgijski dnevni list specijaliziran za ekonomiju i financije L’Echo opisao Linićevu akciju i upitao belgijskog ministra financija Vanackerea bi li to i kod njih bilo moguće. “Hrvatska ulazi u EU 1. srpnja 2013., a hrvatski ministar financija odlučio je da toga datuma predoči besprijekorno čiste račune”, divi se utjecajni belgijski dnevni list u tekstu pod naslovom “Hrvatski stup srama za punjenje državne blagajne“. U članku se konstatira da hrvatskih poreznih zaostataka ima šest milijardi eura i citira se Linićeva izjava da živimo u zemlji u kojoj plaćanje poreza nije samorazumljivo. No, u Belgiji ne mogu očekivati sličan potez, rekao je Vanackere, jer zakon o državnoj upravi zabranjuje činovnicima odavanje bilo kakve privatne informacije pod prijetnjom kaznenog gonjenja. Porezni ekspert kojeg je list intervjuirao rekao je da gotovo sve članice EU imaju slične zakone, uz izuzetak Italije koja je nedavno također objavila listu utajivača.
Odmah nakon objave liste hrvatski su stručnjaci upozoravali da država, ni uz sve javno stavljanje dužnika u galge, najveći dio svojih potraživanja od 52 milijarde kuna neće moći naplatiti. Tri četvrtine poduzeća je u blokadi, mnoga druga u stečaju i likvidaciji; dugovi su zakonski zastarjeli, mnogi su sporni i već su pred sudovima; od trećine i više poduzeća i banke imaju potraživanja s pravom prvenstva kod naplate i slično.
Rekorder Tempo
Naposljetku, mnogima država duguje i polovicu onoga što oni druguju državi, što ukazuje i na nelikvidnost financijskog sustava. Svaki je porezni dužnik, osobito kada je riječ o obrtnicima i građanima, priča za sebe, nerijetko tragična. Malo tko planski ne želi platiti porez, tim više što je i na listi najvećih dužnika riječ isključivo o prijavljenim, a ne utajenim poreznim obvezama, upozoravali su stručnjaci... Danas se pomalo već naslućuje da su analitičari i prognostičari bili u pravu.
Porezna uprava iz tjedna u tjedan objavljuje podatke o broju dužnika koji su podmirili svoje obveze i o iznosima novca koje su platili. Ali, kada se te brojke stave u odnos prema ukupnom broju dužnika i ukupnom dugu, vidi se da su one zapravo simbolične.
Svoj dug u cijelosti ili djelomično do danas je platio 1261 dužnik, što znači da je otprilike tek osam njih od tisuću (točno tek 7,6 promila njih) reagiralo uplatom na objavu svog imena ili tvrtke na internetu. S iznosima je podjednako slabo: 76 milijuna naplaćenih kuna čini samo 15 promila ukupnog duga od 52 milijarde kuna. Ukupni naplaćeni iznos ne predstavlja niti trećinu neplaćenih poreznih obveza najvećeg dužnika na popisu poduzeća, građevinske tvrtke Tempo.
Krupan doprinos
Isti efekt naplate Porezna uprava bi postigla da je mogla naplatiti potraživanje samo od dvojice najvećih dužnika među građanima, Zvonimira Staničića i Albina Jurmana.
Naplata 76 milijuna kuna u dva mjeseca, makar skromna po iznosu, ipak je krupan doprinos nastojanjima ministra Linića da poveća poreznu disciplinu.