Devet mjeseci traje postupak predstečajne nagodbe u slučaju Industrogradnja grupe. Više nego dvostruko dulje od zakonom propisana četiri mjeseca. Zbog odugovlačenja procesa kojim su trebali biti riješeni stari problemi stvoreni su novi. Tvrtka Industrogradnja d.o.o. smještena u Donjoj Lomnici u Velikoj Gorici, koja isprva nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom i u koju su prebačeni svi građevinski radnici nekada velike kompanije, njih svega 93 prema podacima servisa Poslovna.hr, zapala je u probleme. Račun joj je blokiran 140 dana, u lipnju je i ta tvrtka podnijela prijedlog za predstečaj, no on joj je početkom rujna odbijen. Dug prema servisu Poslovna.hr iznosi 14 milijuna kuna. Industrogradnja grupa ima samo četiri zaposlenika.
Linićeva prva zapljena: Zbog duga od 109 milijuna kuna uzeo zgradu Industrogradnji
Ministrica u neboderu
Adam H. Teeger, predsjednik Uprave Industrogradnja grupe, objašnjavajući pravnu i poslovnu stvarnost Industrogradnje za Jutarnji list, taj problem tumači dugotrajnošću predstečajne nagodbe Industrogradnja grupe koja svojoj tvrtki kćeri zbog toga ne može dati pozajmicu.
- Plaće se otežano isplaćuju zato što radovi koje je naručila država na neboderu u Savskoj ulici nisu namireni, čak još nisu ni ovjereni - kaže Teeger i objašnjava da je Grupa osigurala sredstva za normalno funkcioniranje Industrogradnje d.o.o. kroz četiri mjeseca tijekom kojih je predstečaj krovnog poduzeća trebao biti dovršen, a nije.
U Industrogradnji su, objašnjavaju, u lipnju zapravo zatražili predstečajnu nagodbu i za to poduzeće, jer su poslovno došli u situaciju da po zakonu to moraju. Dokumentaciju koja je potrebna da bi u nagodbu i ušli nisu predali jer čekaju da se završi predstečajna nagodba cijele Grupe s obzirom na to da to poduzeće ionako planiraju pripojiti grupaciji.
Dok se ne okonča predstečajna nagodba za cijelu Grupu, zapravo je neizvjesno što će se dogoditi s neboderom u Savskoj jer njega je kroz predstečajno nagađanje preuzela država kao vjerovnik, naručila obnovu i uselila potpredsjednicu Vlade Milanku Opačić, no sve to nema konačni amen do odluke Visokog trgvačkog suda (VTS).
Koliko dugo će Industrogradnja čekati sudski epilog predstečajne sage, nitko se sa sigurnošću ne usuđuje procjenjivati. Nakon što je prije ljeta sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić zastao s Industrogradnjinim predstečajem, a potom i onim Dalekovoda, i nakon što je Ustavni sud zatražio da Kolakušić donese svoj pravorijek, on je prošli tjedan u slučaju Industrogradnje odbio nagodbu te se obvezao njenu žalbu poslati VTS-u u primjerenom roku, ne objasnivši u kojem konkretno roku.
Za sada sve stoji. U Industrogradnji čekaju. Prvo da stignu do VTS-a i, nadaju se, na njemu dobiju zeleno svjetlo za nagodbu koju je prihvatila većina vjerovnika.
Pravno vrlo slične predstečajne priče Industrogradnja grupe i Dalekovoda poslovno su potpuno različite. Moguće je da će na Visokom trgovačkom sudu, gdje će se nakon Kolakušićeve odbijenice o njima odlučivati, dobiti isti pravni tretman.
Poput Dalekovoda?
No, na poslovnom terenu, pod uvjetom da objema kompanijama predstečajna nagodba na sudu u konačnici prođe, u što nitko pak ne može biti siguran, dvije kompanije imaju sasvim različitu priču. U Industrogradnji trenutačno nema nikakvog poslovnog života. Za razliku od Dalekovoda koji svoje stavove zastupa i poslovnom potrebom za spašavanjem nešto više od tisuću radnih mjesta i znanja u gradnji sofisticiranih dalekovoda na najzahtjevnijim tržištima, u Industrogradnji zapravo žele spasiti vrijednost nekretnina, onih koje imaju u vlasništvu, ali i onih koje žele sudskim putem vratiti u posjed, ne budu li oni s kojima su u sporu na sudovima imali bolje argumente.
Pravnim spašavanjem Industrogradnje spašava se i mogućnost da njezini vlasnici na zgarištu kompanije koja je nekada zapošljavala 1500 ljudi i gradila po Rusiji pokrenu nove poslove prema planu restrukturiranja Industrogradnja grupe.
Danas je u cijeloj grupaciji ostalo stotinjak zaposlenih i niz sudskih sporova koji će, i ako VTS odobri predstečajnu nagodbu, značajno opterećivati njezine poslovne planove. Velik dio nekretnina oko kojih su satkani ključni poslovni projekti zapravo je pod hipotekama ili ih Industrogradnja uopće nema u posjedu iako se na sudu bori da joj se vrate, pri čemu nije sigurno hoće li joj konačne odluke suda ići u korist ili ne.
Dug hod po sudovima
Prema svom poslovnom planu, Industrogranja planira proizvoditi građevinski materijal u Donjoj Lomnici, baviti se hotelijerstvom i ugostiteljstvom u hotelu Croatia u Dugoj uvali, proizvoditi pisaći pribor u Tvornici olovaka Zagreb (TOZ) i na njezinu atraktivnom zemljištu u zapadnom dijelu Zagreba graditi stambeno-poslovni kompleks.
Da bi te projekte mogla pokrenuti, Industrogradnja prvo na sudovima mora riješiti međusobne račune s Nenadom Markovićem, zagrebačkim odvjetnikom i burzovnim ulagačem koji preko kompanije Planidal ulaganja drži 18,5 posto dionica TOZ-a, a njegova je tvrtka Maneda u posljednjih nekoliko godina, podnoseći zahtjeve na sudovima, dobila pravomoćne presude na osnovi kojih ovršuje imovinu Industrogradnje za dugove.
Markoviću je sud priznao da ima pravo na ovrhu nad manjim dijelom zemljišta u Donjoj Lomnici i nad hotelom Croatia u Dugoj uvali. Hotel je u posjedu tvrtke Fio&D Dragana Boljata koji ga je od Industrogradnje dobio u najam prije nego što je Josip Galinec preuzeo upravljanje Industrogradnjom. Gotovo cijelo desetljeće Galinec i Boljat natežu se po sudovima oko toga tko ima pravo na hotel, tko plaća, a tko ne plaća najam, je li ugovor o najmu istekao ili nije, je li aneks toga ugovora krivotvoren ili nije.
Ugovor o najmu je istekao, ali Boljat još upravlja hotelom i u predstečajnoj nagodbi Inustrogradnje prijavio je potraživanje od 72 milijuna kuna, od čega se 51,4 milijuna kuna odnosi na štetu koju je Industrogradnja počinila Boljatovoj kompaniji dok je upravljala hotelom. Industrogradnja je osporila to potraživanje i na sudu će nakon predstečajne nagodbe morati dalje tjerati taj slučaj.
U međuvremenu, Galinec i Nenad Marković iz TOZ-a, koji su svoju suradnju počeli kao potencijalni poslovni partneri 2008. godine, također su završili na sudu. Sporazumjeli su se 2008. da će u TOZ-u zajednički djelovati i suradnja je trebala završiti na način da Industrogradnja od Planidal ulaganja kupi dionice TOZ-a s obzirom na to da je već imala 25 posto koje sada drži Industrogradnjin vjerovnik TAB BV, tvrtka poslovno povezana s Ethembom, Industrogradnjinim najvećim pojedinačnim dioničarem.
Prijava za prijavom
No, nakon što je Industrogradnja isplatila Planidal ulaganjima 16,5 milijuna kuna pozajmice i izdala nekoliko mjenica i zadužnica za ostatak dogovorene svote, suradnja je pukla i Nenad Marković je krenuo pravnim putem naplaćivati dugove na osnovi mjenica i zadužnica. Na ovršne prijedloge Industrogradnja se nije žalila, pa su tako postali pravomoćni. Adam Tegger pak govori o kaznenim prijavama.
- Industrogradnja je pokrenula ovrhu nad založenim dionicama TOZ-a jer je pozajmica koja je dana Planidal ulaganjima dospjela, a protiv Markovića i povezanih osoba podneseno je više kaznenih prijava zbog prijevare u gospodarskom poslovanju. Imamo informacije da su i mali dioničari podnijeli nekoliko kaznenih prijava - kaže Adam Teeger, predsjednik Uprave Industrogradnje, a prozvani Nenad Marković na to odgovara:
- Nije me pozvalo ni jedno nadležno tijelo da se očitujem o bilo kakvoj kaznenoj prijavi. Bilo tko bilo koga može kazneno prijaviti za bilo što, to ne znači da za to ima osnove. Industrogradnja traži da se privremena mjera zabrane raspolaganja dionicama TOZ-a koju su dobili za Planidal ulaganja sada primijeni i na tvrtku Maneda na koju su Planidal ulaganja prenijela zadužnice i mjenice. Marković u međuvremenu provodi pravomoćne sudske odluke.
Projekt hotelijerstvo
Pravno je neizvjesna i Industrogradnjina želja da se bavi hotelijerstvom u zagrebačkom Hotelu I koji je u posjedu tvrtke Metropolis Tourist. Ta je tvrtka Hotel I dobila u najam od Industrogradnje 2003. godine, prije nego što je Josip Galinec došao u tvrtku. Priča je slična onoj u Dugoj uvali. Industrogradnja sada želi izbaciti vlasnike tvrtke Metropolis Tourist iz posjeda hotela, a oni ga Industrogradnji ne žele prepustiti. U Industrogradnji se pozivaju na sudsku presudu kojom tvrtka Tilija, povezana s Metropolis Touristom, može dobiti Hotel I ako Industrogradnji plati 60,5 milijuna kuna za njega. U Upravi Hotela I kažu da u ime Tilije ne mogu govoriti, ali u ime Metropolis Tourista kratko su izjavili kako misle da će uspjeti dokazati svoja prava u svim parnicama. - Ne bismo išli u spor da mislimo da nismo u pravu - kažu u Upravi Hotela I i dodaju da su u sporove ušli štiteći interese tvrtke. Industrogradnja im je u predstečajnoj nagodbi osporila potraživanja od 14,4 milijuna kuna.
Industrogradnja se prema planu poslovanja želi baviti i ugostiteljstvom te gradnjom apartmana za prodaju na zemljištu koje ima u Ičićima. No, to je zemljište u vlasništvu Karlovačke banke. Prenijeli su im ga, kako objašnjavaju, kao osiguranje potraživanja banke uz pravo prvokupa, odnosno nadzakupa u korist Industrogradnje. - Nažalost, kroz prijavu tražbina kroz predstečajnu nagodbu, ali i poslije kroz aferu Karlovačka banka, doznali smo da su u banci vodli dvostruko knjigovodstvo. Ako se s Karlovačkom bankom ne dogovorimo, spremni smo i na sudsku zaštitu naših interesa - kaže Teeger, najavljujući novu sudsku priču.
ŠTO JE SUŠTINA INDUSTROGRADNJINA RESTRUKTURIRANJA
Ako opstanu, zaposlit će 220 radnika i 250 kooperanata
Predsjednik Uprave Teeger tvrdi da je poslovni plan rađen konzervativno i da je ostvariv.
- U pet godina, koliko poslovni plan obuhvaća, Industrogradnja bi, prođe li predstečajna nagodba, platila oko 33 milijuna kuna poreza na dobit, 115 milijuna kuna za plaće radnika, od čega bi 40 milijuna kuna otišlo na doprinose i davanja u proračun. Predviđeno je 220 novih radnih mjesta, imali bismo ukupno oko 400 zaposlenih i našim bismo investicijama kreirali posla za 250 ljudi u drugim kompanijama - kaže Teeger.
Vjerovnici dioničari
Planom restrukturiranja su u Industrogradnji, koju uz Teegera vodi Josip Galinec, zamislili vjerovnike namiriti organiziranjem malog i zatvorenog tržišta svojih nekretnina kako bi im sačuvali vrijednost. Inventivan plan podrazumijeva da svi vjerovnici, sukladno visini svoga potraživanja, dobiju dionice Industrogradnje po nominalnoj cijeni od tisuću kuna.
Na zatvorenom tržištu oni bi tim dionicama mogli trgovati po kojoj god cijeni žele ako netko od njih želi skupiti u dionicama dovoljno tisuća kuna da ih s Industrogradnjom zamijeni za neki od stanova. Industrogradnja je po izlasku iz predstečajne nagodbe spremna od najmanjih vjerovnika otkupiti dionice po istoj visokoj nominalnoj cijeni. Cilj im je zapravo da ne dođu u situaciju u kojoj bi sve svoje nekretnine u eventualnom stečaju morali prodavati kao stečajnu masu.
Propast ili oporavak
Dok Industrogradnja kroz sudove krči put prema predstečajnoj nagodbi koja je prvenstveno pitanje pravosuđa, ostaje upitno spašava li se spašavanjem te kompanije realan biznis ili samo mogućnost da će se taj biznis razviti. Sporost pravosuđa u donošenju konačnih odluka o tome na što tvrtka ima pravo, a na što nema odugovlači jednako njezinu konačnu propast ili mogućnost poslovnog oporavka.