Projektanti IGH: Prugu u centru Zagreba treba dignuti na vijadukte Arhitekt Fabijanić: Dragi kolege inženjeri, to je velika budalaština!

Grad Zagreb i Hrvatske željeznice u sukobu su oko urbanističko-arhitektonske studije “Integrirani grad”.

Sukob je, naravno, izbio zbog željezničke pruge koja je alfa i omega cijelog tog projekta.

Prema viziji autorskog tima Fabijanić - Koružnjak - Domić - Pološki - Braun - Knežević, ta studija predviđa spuštanje željezničke pruge u centru pod zemlju duž sedam kilometara , čime se, uvjereni su njeni kreatori, oslobađa prostor za nove javne sadržaje, trgove i parkove.

Upravo se s takvim razmišljanjem slažu i u Gradu Zagrebu, što nije nimalo čudno jer je Grad naručitelj studije. Gradski oci bi najradije da se pruga uistinu smjesti ispod zemlje jer bi se time ostvarilo povijesno ujedinjenje sjevernog i južnog dijela metropole.

Ukidanje barijere

Međutim, u Hrvatskim željeznicama, koje upravljaju tom infrastrukturom, imaju nešto drugačije planove.

Ta bi državna tvrtka, koja je već nekoliko godina u fazi restrukturiranja, prugu digla u zrak na razinu od pet-šest metara.

Da je došlo do očitog razilaženja kad je riječ o budućem smještaju željezničke pruge koja prolazi središtem Zagreba, otkrila je Vesna Kusin, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Prema njenim riječima, Grad Zagreb intenzivno radi na projektu “Integrirani grad”, čija je realizacija procijenjena na 500 milijuna eura, te se ona osobno zalaže za to da se dio pruge spusti pod zemlju, čime bi se napokon ukinula barijera koja razdvaja metropolu.

- Kada pruga ode ispod zemlje, dobit ćemo kontinuirani javni prostor prema Savi, veliku zelenu površinu. Hrvatske željeznice se ne slažu, oni bi prugu dignuli u zrak?! Mislim da bi to grdo izgledalo - osam kolosijeka na visini prvog kata? To bi prekrilo lijep pogled, perspektivu prema jugu - otkrila je Kusin nedavno za Jutarnji list i naglasila da će se ipak oko uklanjanja te barijere morati dogovoriti s HŽ-om.

U HŽ-u pak priznaju da postoji neslaganje oko ideje gdje bi u budućnosti trebala biti smještena željeznička pruga.

Kažu da je o tome sada teško razgovarati jer ni jedan projekt nije ušao u ozbiljniju fazu realizacije.

Kakav je točno njihov projekt, ne zna se, odnosno u HŽ-u ga ne žele otkriti. S obzirom na situaciju u toj tvrtki, ne bi bilo veliko iznenađenje kada bi se utvrdilo da uopće nemaju vlastiti projekt.

Ipak, željeznica u zraku, kako je vidi HŽ, prema dosad poznatim studijama, pojavila se nekoliko puta.

Antolićeva ideja

Željeznicu u zrak prvi smješta arhitekt Vladimir Antolić, i to još 1949. godine.

Pruga bi prema zamisli tog arhitekta i urbanista, koji je, među ostalim, projektirao detaljan plan zagrebačkog Cvjetnog naselja i bio savjetnik za urbanizam pri UN-u, prolazila iznad grada, što bi bilo rješenje za putnički promet, dok bi teretni obilazio oko Zagreba.

Oslobađanje površina

Antolić je zamislio da se na mjestu Glavnog kolodovora naprave gradski park i stambeni kvartovi.

“Željeznička pruga je služila i kao obrana od poplave, da bi kasnije postala zapreka za razvoj grada”, napisao je Antolić u časopisu Arhitektura iz 1949. u kojem je objavio cjelokupnu studiju.

Sličnu je ideju prije nekoliko godina razrađivala i Prostorno-prometna studija cestovno-željezničkog sustava šireg područja grada Zagreba.

Naručili su je Grad Zagreb, Ministarstvo prometa i infrastrukture, HAC, HC, Zagrebačka županija i HŽ, a 2009. godine izradili IGH, Građevinski, Arhitektonski i Prometni fakultet u Zagrebu, Institut prometa i veza te Željezničko projektno društvo.

Osnovna zadaća te studije “rješavanja željezničkog prometa u Zagrebu” nije bila ujedinjenje grada, nego podizanje kvalitete željezničkog prijevoza od njegova istoka do zapada.

Ipak, autori studije smatrali su, među ostalim, da pruga, umjesto po nasipima, mora biti uzdignuta na vijadukte, i to na visinu od 5,5 metara, a sve kako bi se u oba smjera mogla sagraditi četiri kolosijeka, što je osnovni preduvjet za bolje i brže odvijanje gradskog željezničkog prijevoza.

Uzdignuta pruga prostirala bi se na relaciji od Heinzelove do Zapadnog kolodvora. Na potezu od željezničkog nadvožnjaka od Heinzelove do Zapadnog kolodvora površina nadvožnjaka iznosila bi oko 180.000 m2, a oslobođenih površina oko 400.000 m2 vrlo visoke komercijalne i urbane vrijednosti. Taj projekt stajao bi oko 300 milijuna eura, a prema nekim procjenama, mogao bi biti realiziran u pet godina.

Jedan od autora studije je i magistar Stjepan Kralj iz IGH, koji smatra da bi željeznica iznad zemlje bila mnogo optimalnija i jeftinija od podzemne željeznice.

- Izgradnja nadzemne željeznice mnogo je jednostavnije i jeftinije rješenje od gradnje podzemnih tunela. U zemlji je mnogo instalacija i čini se da bi ti tuneli morali ići mnogo dublje pod zemlju nego što se to čini na prvu. Podzemna željeznica ne može se graditi u etapama, a kad bi se i gradila, što bi trajalo poprilično dugo, ometao bi se sadašnji promet koji ide ispod željezničkih nadvožnjaka poput onog u Miramarskoj. Naravno, tu je i problem podzemnih voda - smatra Kralj.

Iako nije u potpunosti upoznat s idejom Fabijanić & co, na naš upit je li moguće da željeznica kroz središte Zagreba u zemlju uroni na istoku kod Plinare, a izroni na zapadu kod Savske ili na Oranicama, Kralj smatra da je to teško izvedivo.

- Čini mi se da je takav projekt izvediv samo ako bismo podzemne tunele počeli kopati kod Dugog Sela kako bi se smanjila strmina nagiba. Mnogo je izvedivije, a samim time i isplativije, željeznicu postaviti na vijadukte - kaže Kralj.

Prema toj ideji, željeznica bi se od Branimirove ulice do Savske i dalje prema zapadu postavila na čelične ili betonske vijadukte. Izgradila bi se četri kolosijeka umjesto dosadašnja dva, čime bi na dva kolosijeka vozila gradska i prigradska željeznica, dok bi na preostala dva kolosijeka bio usmjeren međugradski promet. Time bi se dobila brža protočnost željezničkog prometa. Osim toga, uklanjanjem nasipa uklonila bi se i barijera koja danas razdvaja sjeverni i južni dio grada.

- Tamo gdje su sada nasipi po kojima ide željeznica postavili bi se vijadukti. Ispod vijadukata bi se otvorio prostor koji bi Grad mogao iskoristiti za parkirališta, izgradnju novih prometnica, zelenih površina ili poslovnih objekata. I ne manje važno, uklonila bi se barijera nasipa i grad bi napokon bio spojen - ističe Kralj.

Prema toj studiji, jedna od ideja je bila i da se na području bivše tvornice Gredelj izgradi nova zgrada glavnog kolodvora, i to na visini od 5,6 metara.

Spomenik kulture

- Stara zgrada bi se zadržala kao spomenik kulture, a novi kolodvor bi bio podignut na razinu plus jedan. Ispod kolodvora bi se u potpunosti otvorio prostor prema Vukovarskoj - ističe Kralj.

Fabijanić sve to smatra velikom budalaštinom. On i njegov tim odlučili su se za prugu ispod zemlje.

Pruga bi pod zemlju išla duž sedam kilometara, na jugu u Savskoj kod zgrade Industrogradnje, na istoku kod produžene Branimirove iza Plinare, a na zapadu bi vlakovi izlazili na površinu kod Oranica.

Spuštanjem tračnica nestao bi problem željezničke pruge kao najvećeg opterećenja prostornog razvoja Zagreba.

Fabijanić ističe mnoge prednosti.

Prvo, željeznički sustav potpuno se odvaja od cestovnog, što omogućava sigurnije, brže, ukratko kvalitetnije odvijanje prometa.

Drugo, uklanjanjem pruga i svih uređaja povezanih sa željezničkim prometom oslobađaju se goleme površine koje omogućavaju fizičko spajanje područja sjeverno i južno od pruge.

Treće, oslobođene površine mogu zadovoljiti niz potreba za koje danas nema mjesta, poput parkiranja.

Četvrto, regeneracija i i rehabilitacija industrijskih i vojnih objekata i kompleksa.

Tuneli u središtu

Ukopavanjem pruge Studentski bi centar sa svoje tri strane ponovno postao središte javnog života, zona uz Botanički vrt sada atrofira jer se južnije od nje nalazi cijeli niz kolosijeka, a Glavni kolodvor bi ovim projektom postao moderan željeznički punkt, s obnovljenom glavnom zgradom i peronima na razini -2

- Dizanje pruge na vijadukte je, neka mi oproste kolege inženjeri koji su fantastični projektanti, velika besmislica i budalaština. Nitko nikada nije vidio reperkusije tog projekta za grad Zagreb. Zamislite kolosijeke koji prolaze u visini prvih katova ili krovova nekih prizemnica ili u visini današnje kolodvorske zgrade. Taj projekt dignute željeznice gledajući inženjerski nije nerealan, on je možda jeftiniji od onoga što smo mi ponudili, ali tim bi se projektom zaustavile bilo kakve promjene grada. Željeznica bi se digla na pijedestal. Takvi projekti više se ne rade nigdje u svijetu - naglašava Fabijanić.

Zanimalo nas je jesu li tuneli izvedivi u središtu grada.

- Ako od Zagreba do Rijeke u oba smjera imate 52 kilometra tunela, što je onda izgradnja 7 kilometara tunela u Zagrebu za naše građevinske tvrtke. To je za njih mačji kašalj - zaključuje Fabijanić.