Prvi cjeloviti i javni popis državne imovine otkrio je da se državnim smatraju i negdašnji Titovi vinogradi iznad Samobora pokraj Zagreba, o kojima se malo znalo i prije raspada Jugoslavije, a kamoli danas. Riječ je o vinogradu s pripadajućom klijeti, podrumom i imanjem na najljepšem položaju na samoborskim bregima iznad samog središta grada, sveukupne veličine koja prelazi pet tisuća četvornih metara, piše Slobodna Dalmacija.
Vinograd u koji je Tito, prema svemu sudeći, svraćao vrlo rijetko, zaveden je u registru državne imovine kao vlasništvo Ureda predsjednika Republike, gdje nam je, međutim, poručeno da oni s tim objektom nikada nisu raspolagali niti ga održavali.
U Uredu samoborskog gradonačelnika Kreše Beljaka rečeno nam je da s vinogradom grad nema ništa, te da je riječ o državnoj imovini. U turističkoj zajednici grada Samobora čak nisu nikada ni čuli za Titove vinograde.
U Savezu antifašističkih boraca Hrvatske koji, među ostalim, skrbi i za Titov lik i djelo, također nemaju informacija o tome tko zapravo koristi Titov vinograd i pripadajuću imovinu. Donedavni predsjednik SAB-a Ratko Maričić ističe kako je raspadom Jugoslavije sva imovina koju je u Hrvatskoj koristio Tito postala državnom.
- Moguće je da obitelj Broz potražuje nešto od Titove imovine i u Hrvatskoj kao nasljedstvo. U Beogradu je u tijeku parnica o Titovom nasljedstvu koju je pokrenuo njegov sin Žarko. Poznato mi je da je naše Ministarstvo vanjskih poslova prati tu parnicu kako bi eventualno zaštitilo interese naše države ako bude potrebe - kazao nam je Maričić.
Nešto smo bolje sreće bili u udruzi Samoborska vinska cesta, gdje su nam otkrili da je vinogradom jedno vrijeme raspolagao Sabor i održavao ga.
- Pričalo se da je Tito pokušao kupiti još jedan dio vinograda za sebe i da je na tome, nakon Titove smrti, radio njegov sin Mišo. U svakom slučaju, klijet je već desetljećima zapuštena, tamo nitko ne zalazi i to nije nikakva turistička atrakcija. Jedino vinograd navodno netko ima u zakupu – kazali su nam u udruzi.
Da je obitelj Broz još uvijek u nekoj vezi sa samoborskim vinogradom svjedoči sandučić s tim prezimenom pokraj zamandaljenih vratiju na ulazu u imanje. Na vratima još uvijek postoji upozorenje da je pristup zabranjen, te stražarnica koja je služila za osiguranje objekta.
Sa pristupne ceste vidi se da je vinograd održavan, kao i okućnica klijeti i okolne livade. Da je posrijedi kakav-takav rezidencijalni objekt svjedoče, osim stražarnice, stupovi za jaču rasvjetu koja je osvjetljavala put do same klijeti i ozidani, s ugrađenim komadima kamena, prijevoji uz cestu.
U lokalnim kronikama bilježi se samo jedan Titov posjet Samoboru, bilo je to 23. travnja 1972. Prema pisanju samoborskih medija, tadašnjeg šefa države dočekali su predsjednik Skupštine općine Vladimir Knežević, sekretar Općinskog komiteta Saveza komunista Zlatko Baj i predsjednik Socijalističkog saveza Branko Kos. o ne navodi se je li Tito obišao klijet koja se ponegdje proglašava vilom.
Prema podacima Državnog ureda za državnu imovinu, ta \'vila\' ima 172 kvadrata, i zapravo je riječ o najobičnijoj klijeti. Spominjanje Titove samoborske vile prisutno je u oglasima za prodaju obližnjih luksuznih kuća kojima obiluje taj dio Samobora, kako bi se naglasila atraktivnost lokacije. Usprkos takvoj reklami, neke od vila u blizini vinograda "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" već godinama neuspješno traže kupca.