Ovogodišnja, dosad najveća, epidemija ebole u zapadnoj Africi, koja je odnijela gotovo 700 života, a među preminulima je i jedan liječnik, izaziva globalni strah pa se sve češće postavlja pitanje prijeti li opasnost i drugim kontinentima.
O tome zašto je ebola toliko opasna virusna bolest, kako se možemo zaštititi i kako se liječi, razgovarali smo s infektologinjom prof. dr. Alemkom Markotić sa Znanstvenog odjela Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
Po čemu se ebola razlikuje od ostalih vrsta hemoragijske groznice?
- Ebola je uzročnik vrlo opasne hemoragijske vrućice karantenskog tipa, čija smrtnost može biti između 60 i 90 posto. Na žalost, za nju nema ni lijeka ni cjepiva, a prenosi se vrlo brzo i jednostavno s čovjeka na čovjeka. Zato obično obolijevaju i osobe iz pacijentove obitelji te medicinske sestre i liječnici ako nisu zaštićeni, osobito na početku epidemije dok se bolest još ne prepoznaje.
Hemoragijske vrućice koje mi poznajemo nemaju toliku snagu i uglavnom se uspješno liječe. Osim toga, problem je što još uvijek, premda je bolest prvi put potvrđena prije 40-ak godina, ne znamo izvor, odnosno otkud kreće epidemija, pa onda ni razlog zbog kojega je ovogodišnja toliko snažna. Sumnja se da je izvor neka životinja, ali nikad nije utvrđeno koja pa je zato puno teže postaviti prave epidemiološke mjere i pokušati iskorijeniti bolest u Africi.
Postoji li opasnost od pojave ebole i za druge kontinente, primjerice Europu?
- Zbog velike pokretljivosti stanovništva bolest se može pojaviti bilo gdje u svijetu, odnosno prenijeti se preko osoba koje su boravile na zaraženom području ili, pak, preko izbjeglica iz Afrike koje je teško kontrolirati. No, opasnost od epidemije ebole u širim razmjerima u drugim dijelovima svijeta ne postoji, premda kod zaraznih bolesti ništa nije 100 posto sigurno. Iako se virus ebole lako širi, sve su epidemije dosad ostale samo u Africi.
Riječ je vjerojatno o endemskom području za ebolu, slično kao što se događa i s nekim drugim bolestima lociranima samo na nekim područjima, poput malarije i žute groznice.
Kako se zaštititi?
- Preporuka je da oni koji su u kontaktu s bolesnikom moraju imati zaštitno odijelo, što znači da niti jedan dio kože ili sluznice ne smije biti izložen nekom sekretu bolesnika.
Jesmo li u Hrvatskoj ikad imali i jedan slučaj ebole? Kakva je procedura zbrinjavanja pacijenta za kojeg se sumnja da je zaražen?
- Ne, nismo imali niti jedan slučaj, ali prije sedam godina imali smo pacijenta koji je s vrućicom došao iz Afrike i za kojeg se sumnjalo da je zaražen ebolom.
No, srećom, nalazi su pokazali da nije riječ o eboli. Pacijent za kojeg postoji sumnja na ebolu istog se trenutka smješta na odjel za izolaciju u našoj klinici, odnosno u karantenu.
Što s oboljelima, kako se liječe s obzirom na to da nema lijeka ni cjepiva?
- Na žalost, preostaje nam samo tzv. simptomatsko liječenje, odnosno ublažavanje svih simptoma od vrućice do zaustavljanja krvarenja. No, u konačnici sve ovisi o tome hoće li organizam uspjeti pobijediti bolest.