ZAGREB - Turbo-folk je u Hrvatsku odavno ušao podzemnim kanalima, putem piratskih snimaka i interneta te kroz play-liste mnogih klubova i kafića, posebice u manjim mjestima.
Najjači medijski instrument za širenje turbo-folka i narodnjaka Hvratskom bio je i ostao TV Pink, pa DM Sat nekoć popularne “cajke” Dragane Mirković, ali svoje su odradile i emisije poput Red Carpeta s reportažama iz narodnjačkih klubova.
Nadodajte hrvatske celebrytije koji su bili rado viđeni gosti i gošće klubova poput Ludnice, Lampaša, Diamonda, Fontane ili Sokola i dobit ćete eksplozivnu smjesu niskih strasti i poželjnih role-modela iz kruga uspješnih i bogatih, vrlo privlačnu klincima koji odrastaju u vremenu tranzicije u kojem su se ionako srušili mnogi vrijednosni sustavi.
Nemoguća misija
Unatrag nekoliko godina ti klubovi više nisu tek playground lokalnih gangstera i njihove svite ili samo nogometaša i manekenki nego i širokog spektra mlade publike koju se može svesti pod onu nekadašnju egidu “zlatne mladeži” i “šminkera”. Izvođači traže do 20.000 eura, a na šanku se svake se noći okrene nekoliko desetaka tisuća kuna. Ipak, procijeniti financijsku težinu tržišta narodnjaka u Hrvatskoj nemoguća je misija.
CD izdanja uglavnom ne trže po shopovima pa se ne može procijeniti koliko legalnog diskografskog tržišta otpada na narodnjake. Ipak, tijekom toplijih mjeseci iz mnogih auta trešte narodnjaci, kao i s mnogobrojnih terasa kafića.
Porazna situacija
Posebno je porazna situacija u malim mjestima gdje mladi i ne mogu izaći nigdje nego u kafić koji vrti narodnjake. A taj je promet tek nemoguće procijeniti.